Prije 120 godina pokrenut je časopis Domaće ognjište koji je odigrao pionirsku ulogu u problematiziranju i promicanju tema iz obiteljskog života te položaja i obrazovanja žena u Hrvatskoj na početku 20. stoljeća.
Svjedodžbe su sadržavale: ocjenu iz ćudorednog vladanja tijekom gimnazijskog školovanja, ocjene i postignuća u pojedinim ispitnim predmetima te očitovanje da se kandidatu priznaje ili ne priznaje zrelost za sveučilište.
U knjižici Něšto o školah pučkih Ljudevit Vukotinović 1844. kritički progovara o stanju pučkoga školstva u Hrvatskoj. Škole su potrebne jer “nauci nas čine plemenitim, a neznanje sirovim…
Tjelesna kazna dopuštala se samo u slučaju većih moralnih prijestupa, primjerice radi tvrdokorna laganja, drzovite upornosti, prostačine i krupne nećudorednosti…
Od sredine 19. stoljeća svi nastavni predmeti u gimnazijama trebali su imati udžbenike. Sadržaj je trebao biti jasno i precizno prikazan, trebao se držati nastavnog plana i programa i istaknuti sadržaje koje je učenik morao znati.
Učenici nisu bili pod budnim okom učitelja samo unutar školskih zidova već se njihovo ponašanje pratilo i izvan škole, na ulici, u crkvi.
Početkom 20. stoljeća sve je očitija potreba za novom, reformnom pedagogijom koja traži usmjerenost na dijete, slobodu u odgoju, korištenje knjižnica i kabineta u školama, posjete muzejima, kinima i kazalištima.
Muzej je otvoren u pet prostorija i dva hodnika na prvom katu jednoga krila zgrade Hrvatskoga učiteljskog doma. Sve je počelo 30 godina prije otvorenja.