Hrvatski dječji časopisi u 19. i 20. stoljeću

Hrvatski dječji časopisi od 1864. do 1945. – iz kataloga izložbe HŠM-a Zabava i pouka dobroj djeci i mladeži (2004)

Širenje prosvjetiteljske misli u 18. stoljeću utjecalo je i na konstituiranje dječje književnosti kao zasebne vrste književnosti. Pedagogija, koja je još uvijek počivala u krilu filozofije, tada se formira kao samostalna znanost pa se navedeno stoljeće u literaturi s pravom naziva i „pedagoškim stoljećem“. U vrijeme prije Prvog svjetskog rata počinje popuštati tradicionalna herbartovska pedagogija koju obilježavaju verbalizam, strogoća i pasivan položaj učenika te se oblikuje struktura građanske obitelji s glavnim ciljem da se zajednički obiteljski život utemelji na razumijevanju, razgovoru, suosjećanju i nježnosti. Nastaje nova slika djetinjstva u kojoj se buržujsko dijete respektira te se u središtu njegov odgoj i obrazovanje usmjereno na usvajanje poželjnih društvenih i moralnih vrijednosti. Za lakše ostvarivanje tog cilja u razvijenim europskim zemljama počinju se pisati knjige namijenjene djeci te se otvaraju prve dječje knjižare.

Prva knjiga za djecu na hrvatskom jeziku (Mlaissi Robinzon) datira se u 1796. godinu i prijevod je Campeovog djela Robinson der Jüngere iza čega stoji Antun Vranić. Tek 1850. izlazi Mali tobolac Ivana Filipovića, glasovitog hrvatskog učitelja, odnosno zbirka prevedenih, prerađenih i izvornih Filipovićevih književnih radova, a označava „formalni početak hrvatske dječje književnosti“. Zašto do tada nije bilo značajnijih pomaka u formiranju dječje književnosti obrazlaže se činjenicom da nije bilo dovoljno obrazovanih učitelja koji bi pisali za djecu kao ni dovoljno pismene djece koja bi takva štiva čitala.

Važnu ulogu u razvoju, profiliranju i dokumentiranju hrvatske dječje književnosti odigrali su upravo dječji časopisi. Oni su bili ogledalo društvene i političke stvarnosti svog vremena želeći kod djece potaknuti pismenost, poboljšati čitanje i razviti kreativnost. Hrvatski dječji i omladinski časopisi javljaju se u 2. pol. 19. stoljeća s povećim zaostajanjem za takvom praksom u nekim naprednijim europskim zemljama.

Tada nastaju i bolji uvjeti za izobrazbu hrvatskih učitelja jer je 1849. otvorena prva javna učiteljska škola u Hrvatskoj, a 1859. pokrenut časopis Napredak, u pedagoškom smislu otvoreniji za nove ideje i spoznaje. Uskoro, 1871. godine, dolazi i do organiziranja hrvatskog učiteljstva i osnivanja Hrvatskog pedagoško-književnog zbora. Učitelji su, dakle, „krivci“ zaslužni za pokretanje i uređivanje časopisa za djecu i mladež želeći na tu populaciju djelovati odgojno, poučno, kasnije i zabavno.

            Prvi broj prvog hrvatskog dječjeg časopisa Bosiljak izašao je 10. listopada 1864. U to je vrijeme Hrvatska imala 74,38 % nepismenih muškaraca i 86,81 % žena. Većina nadolazećih časopisa do početka rata, osim Malog dobrotvora koji jasno naznačuje da je to zabavni list hrvatskoj djeci, može se svrstati u skupinu za mladež. Pojam mladeži označavao je tada populaciju od 6 do 18 godina. U vremenskoj lenti koja slijedi dječjim časopisima će se smatrati oni namijenjeni populaciji od 6 do 12 godina, a časopisima za mlade oni za uzrast od 13 do 18 godina.

Prva stranica prvog broja Bosiljka (HŠM, Pedagoška knjižnica)

            U razdoblju od pojave Bosiljka do kraja Prvog svjetskog rata izašlo je oko 15 hrvatskih časopisa za djecu i mladež. Od toga su dvije trećine zauzeli časopisi za djecu, a jednu trećinu časopisa oni za mlade. Upečatljiva su imena nekih od časopisa nastalih u tom periodu – Bosiljak, Smilje, Bršljan, Ljiljan. Štefka Batinić u knjizi Zabava i pouka dobroj djeci i mladeži uočava poveznicu naslovljavanja takvih časopisa sa slavnom izrekom Johanna Heinricha Pestalozzija koji kaže da što su drugo odgajatelji (učitelji) nego vrtlari „čijom brigom na tisuće drveta cvate i raste“. Učitelji su bili upravo to, vrtlari koji su pokušavali širenjem pedagoške misli i ideja dotaknuti srca svih malih ljudi – djece – ne bi li se oni nad kakvom lijepom misli, rečenicom ili slikom zaustavili, nadahnuli ili novom spoznajom obogatili.

Prvi broj Smilja – najdugovječnijeg hrvatskog dječjeg časopisa (HŠM, Pedagoška knjižnica)

            Valja primijetiti kako je poveći broj časopisa koji su tada izlazili preko deset godina (Smilje, Bršljan, Pobratim, Mali dobrotvor, Vjerni drug i Anđeo čuvar) pri čemu treba zahvaliti najprije njihovim dugogodišnjim urednicima i suradnicima na trudu i upornosti koji su u takav posao odlučili uložiti. Između pet i deset godina izlazili su Mladi Hrvat i Krijes, a manje od pet godina Bosiljak, Ljiljan, Mladi Istran i Proljetno cvijeće. Kod časopisa s kraćim trajanjem najčešće je ulogu urednika i nakladnika obnašala ista osoba.

            Navedeni su časopisi bili opremljeni lijepim ilustracijama. Prve „bojadisadne slike“ pojavljuju se već 1889. godine u obnovljenom Bršljanu. Početkom 20. stoljeća sve su zastupljeniji secesijski motivi (valovite i vijugave linije, stilizacije biljnih i životinjskih motiva, geometrijski ornamenti i naglašena dekorativnost). Djeca predratnog vremena nisu još bila u prilici listati časopise s domaćim ilustracijama, tek u 36. godištu Smilja javljaju se dva crteža Roberta Valića uz pjesmu Rudolfa Magjera, odnosno u broju iz 1914./15. četiri slike Josipa Tomaševića kojima je ilustrirao epsku pjesmu Aždaja i carev sin. U to je vrijeme slika često generirala sadržaj teksta.

Prve ilustracije u boji – Bršljan, 1889. (HŠM, Pedagoška knjižnica)

            Krajem Prvog svjetskog rata javljaju se novi pravci u pedagogiji i psihologiji koji zamjenjuju dotadašnji kruti pedagoški intelektualizam. Nova, reformna pedagogija s idejom da je 20. stoljeće „stoljeće djeteta“ želi stvoriti novu, radnu školu kojoj je cilj zauzeti se za dijete, odnosno „poći od djeteta“. Do tada dominantnu pedagošku sliku djeteta iz građanskog sloja konačno zamjenjuje dijete proletarijata te ovaj pokret počinje doticati sve više hrvatskih učitelja i dječjih pisaca.

            Snažan gospodarski i znanstveni razvoj doveo je do masovnije pojave tiskovina. Sve je veći broj učitelja koji opismenjavaju pa tako i časopisa namijenjenih djeci i mladima. Od prijeratnih časopisa nastavljaju izlaziti Smilje, Anđeo čuvar, Vjerni drug, a ponovno počinje izlaziti Krijes. Do kraja Drugog svjetskog rata pojavilo se oko 37 novih časopisa za djecu i mladež od kojih je dvadesetak bilo upravo dječjih. Neki od dječjih i omladinskih časopisa su: Omladina, Mladost, po treći put započeti Mladi Istranin, Haaviv – Proljeće, Čarobno vrelo, Mladi Hrvat, Dječji vjenčić, Vesela mladež, Dječji vjesnik, Crnče, Dječje novine, Mali Istranin, Mladi radnik, Novi skaut, Osvit, Radovan, Pričalo, Čarobni sag, Mladi seljak, Polet, Ustaška uzdanica, Pionir, Dječja umjetnost… Uz opće časopise s književnim i popularno-znanstvenim sadržajima u ovom se razdoblju sve više javljaju i specijalizirani časopisi namijenjeni članovima određenih organizacija i pokreta. Takav je časopis, primjerice, Mladi stražar, list Podmlatka Jadranske straže, nekoliko skautskih časopisa te list Crnče koji je djeci prezentirao rad u afričkim zemljama. Česti su i dječji prilozi u novinama, npr. Brda i more kao prilog Ferijalne kolonije, Mala mladost kao prilog Mladosti odnosno Krijesa te Dječje kolo kao prilog pedagoškog časopisa Dom i škola. U ovom se razdoblju najviše zamjećuje kratkotrajnost većeg broja listova koji prestaju izlaziti već nakon jednog godišta ili čak jednog broja. Ipak, najduži staž od 1918. do 1945. ostvario je časopis Omladina (od 1941. Hrvatska mladost). Na mjestu urednika nalaze se učitelji i profesori, ali se pojavljuju i novinari i književnici. Urednički posao i dalje je muški posao, no valja upamtiti jedinu žensku urednicu iz navedenog razdoblja – učiteljicu Zoru Ruklić – koja je uređivala Smilje od 1937. do 1939. Časopise 20-ih i 30-ih godina konačno počinju krasiti radovi domaćih ilustratora od kojih se ističu: Andrija Maurović, Vladimir Kirin, Saša Šantel, Gabrijel Jurkić, Julije Meiszner, Walter Neugebauer, Vilko Gliha i drugi.

Mali Istranin – ilustracija Andrije Maurovića (HŠM, Pedagoška knjižnica)

            Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do novog društvenog-političkog ustroja pa tako i snažne produkcije dječjih časopisa socijalističke orijentacije. Oni postaju moćno odgojno sredstvo u rukama nastupile ideologije koja artikulira novi sustav vrijednosti. Časopisi tog perioda najčešće u svom naslovu sadrže riječ „pionir“ jasno ističući svoju namjenu. I dječji odjel Gradske knjižnice u Zagrebu, tada prvi u Hrvatskoj, zvao se upravo Pionirski odjel. Osvježenje u nizu časopisa socijalističke tematike 1951. godine donosi odgojno-obrazovni i estetski časopis Radost koji izlazi i dan-danas. To je bio prvi hrvatski književni dječji časopis, odnosno riječima njegova urednika Jože Skoka radostan glasnik u privlačnom sadržajnom i likovno-grafičkom ruhu koji je nastavio ondje gdje je bio nasilno prekinut upravo život najpopularnijeg hrvatskog dječjeg časopisa Smilje 1945. godine nakon 80-godišnjice njegova izlaženja“.

Ugaslo Smilje nadomjestila je od 1951. Radost (HŠM, Pedagoška knjižnica)

            Slijedi jedan lijepi primjer plodonosne suradnje učitelja i učenika. Školske godine 1954./1955. u Narodnoj školi Trnjanska pokrenut je školski časopis Djeca za djecu nastao suradnjom učitelja Josipa Sabolovića i njegovih učenika. List su činili literarni i likovni prilozi učenika na četiri crno-bijele stranice. Ubrzo su se u kreiranju sadržaja pridružili i odrasli suradnici te je ovaj časopis 1960. godine prerastao u popularan i široko prihvaćen časopis za učenike osnovnih škola, svojevrsnu dopunu školskim udžbenicima koji je nosio, a i danas nosi, svima znani naziv Modra lasta. Novina koju je ovaj časopis ponudio bio je, s velikim simpatijama dočekan, strip pa je tako tijekom i nakon Domovinskog rata Modra lasta bila jedini list u Hrvatskoj koji je redovito objavljivao stripove domaćih autora.

            Plavi vjesnik, sa svojim prethodnikom imena Vjesnikov zabavnik Petko, u fokusu je imao nešto stariji dječji uzrast donoseći priloge iz glazbe, filma, sporta, prirodnih i tehničkih znanosti, izviđačkog života te stripove. Zanimljivi i poučni znanstveno-popularni časopisi bili su i Magazin Horizonta te Savremena tehnika.

            Želja za prijenosom poznatog lika s malih ekrana u tiskano dječje štivo ostvarena je pokretanjem časopisa Mendo koji je donosio veće fotostripove s glavnim junacima – poznatim Mendom i Slavicom.

Na početak sedamdesetih godina 20. stoljeća upisala se pojava novog poučno-zabavnog lista za učenike od 1. do 4. razreda – Smiba – izraslog na tradicijama najdugovječnijeg hrvatskog dječjeg časopisa Smilja i prvog hrvatskog dječjeg časopisa Bosiljka. U Smibu su surađivali brojni poznati hrvatski književnici i ilustratori, a glavna je svrha tog časopisa bila kreativna suradnja uredništva s učiteljima, učenicima, roditeljima i školama ne bi li ti učenici mogli čitati što zanimljivije pjesme, priče i igrokaze popraćene privlačnim ilustracijama. I Smib i Modra lasta zavrijedili su znak Izvorno hrvatsko Hrvatske gospodarske komore za izraziti doprinos izvornoj hrvatskoj tradiciji. U istom se desetljeću pojavljuje i Vjesnikova bogato ilustrirana enciklopedijska revija za mlade Sve oko nas, dječji časopis Maslačak, katolički dječji list Mak i drugi.

Smib počinje izlaziti 1970. (HŠM, Pedagoška knjižnica)

Ranjene, devedesete godine, opravdano nisu naročito plodonosne po pitanju časopisa za djecu i mlade. Svakako valja izdvojiti časopis za učenike nižih razreda osnovne škole Prvi izbor koji od 1993. do danas neprekidno obavlja funkciju dopunskog nastavnog sredstva potičući najmlađe učenike na čitanje, razgovor, igru. U odrastanju i sazrijevanju i dalje sudjeluju časopis Miki Maus i prijatelji, Medvjedić Winnie Pooh, Zvrk, Dječji klub a od 1998. do 2003. i Garfield magazin.

Posebno se profiliraju časopisi zabavnog karaktera koji put do svoje publike – tinejdžera – pronalaze na kioscima. Takav je časopis Ok!, najprodavaniji teen časopis na jugoistoku Europe, koji se bavio temama iz svijeta glazbe, filma, mode, showbizza, sporta te enigmatikom. Njega slijedi časopis Teen, a karakteristično je za oba to što prvi put otvoreno progovaraju o aktualnim mladenačkim pitanjima i tabu-temama, poučavaju o svijetu pop-kulture i tehnologije, obiluju reklamama i u svakom broju čitatelja nagrađuju simboličnim darom, kao i mnoštvom postera. S druge strane, krajem 90-ih javlja se enciklopedijski časopis za mlade Drvo znanja koji se bavi univerzalnim znanstvenim temama, a uz njega dolazi i CD.

            S obzirom na to da je 2020. godina obljetnička godina za naša dva najomiljenija časopisa (ove godine Smib slavi svoj 50. rođendan, a Modra lasta 60 godina kontinuiranog izlaženja pod tim imenom), Hrvatski školski muzej u suradnji sa Školskom knjigom pripremio je virtualnu izložbu u obliku vremenske lente kojom se pokušao objediniti što veći broj hrvatskih časopisa za djecu i mlade od druge polovine 19. stoljeća sve do kraja 20. stoljeća. Pozivamo vas da se uputite na ovo maleno putovanje kroz vrijeme i prisjetite najdražih naslovnica, rubrika, likova i ilustracija iz časopisa uz koje ste proveli svoje djetinjstvo!

Digitalna lenta vremena Hrvatski časopisi za djecu i mladež od 1864. do 2000. dostupna je na:
http://www.hsmuzej.hr/lenta_vremena_02.html