„Sadržaj prvoga broja nije nas nimalo zadovoljio… Odviše mrtvo i ukočeno pisano, bez soka i smoka, a često i lošim stilom i pogrješnim jezikom“, napisao je kritičar u Viencu prije 130 godina o prvom broju časopisa Pobratim koji je sljedećih 25 godina bio zabava i pouka budućim hrvatskim intelektualcima.
U povodu 100. obljetnice smrti prisjećamo se osebujnog učitelja, pedagoškog eklektika, intuitivnog filozofa i zanesenjaka čiji se pedagoški radikalizam razvija u zrelijoj dobi, nakon odlaska u mirovinu, kada nastupa kao „slobodan čovjek“ bez straha od mogućeg discipliniranja prosvjetnih vlasti ukorom ili novim premještajem.
Roditelji se nisu tako rano bavili planovima što će im djeca biti kad odrastu. Prvi koji je zagolicao našu maštu bio je profesor koji nam je negdje u šestom ili sedmom razredu za zadatak jedne školske zadaće dao temu Što bih želio biti kad odrastem.
Dugotrajno prikupljanje uzoraka narodnih nošnji omogućilo joj je da početkom 20. stoljeća uredi zbirku narodnih rukotvorina i postane prvom kustosicom Hrvatskog školskog muzeja.