Stoljeće od rođenja pedagoga kojeg pamte generacije

Vladimir Mužić, Zagreb, 1971. (Hrvatski školski muzej, Zbirka fotografija, HŠM 43027)

Ove godine obilježavamo 100. obljetnicu rođenja Vladimira Mužića, iznimnog hrvatskog pedagoga, sveučilišnog profesora i znanstvenika. Vladimir Mužić rođen je 18. veljače 1925. godine u Zagrebu. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Vježbaonici zagrebačke učiteljske škole, a nakon toga upisao se u 1. razred Državne IV. muške realne gimnazije u Zagrebu. Godine 1943. upisao se u tadašnju Ekonomsku komercijalnu visoku školu u Zagrebu gdje je diplomirao 1948. godine. Poslije toga upisao je studiji pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je završio 1953. godine. Vladimir Mužić postao je 1955. godine asistent na Pedagoškom institutu, kasnijem Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju obranio je 1958. godine, 1960. godine izabran je u zvanje docenta, a nakon toga stekao je zvanja izvanrednoga i redovitog profesora. Kao znanstveni savjetnik radio je od 1988. godine, a četiri godine kasnije otišao je u mirovinu. Iako se umirovio nastavio je raditi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Sveučilištu u Zadru i na Visokoj učiteljskoj školi u Puli.

Obavljao je niz funkcija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te je, među ostalim, bio predstojnik Odsjeka za pedagogiju i Zavoda za pedagogiju, dekan Filozofskog fakulteta i prorektor za nastavu Sveučilišta u Zagrebu. Zbog posebnih zasluga za napredak i razvoj Sveučilišta 1997. godine Senat Sveučilišta u Zagrebu dodijelio mu je počasno zvanje professor emeritus. Profesor Mužić tijekom svog radnog vijeka surađivao je s brojnim sveučilištima u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu.

Dva doajena pedagogije – Wolfgang Brezinka (1928. – 2020.) i Vladimir Mužić (1925. – 2012.) – susret u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu 2007. godine

Tijekom svoje bogate karijere objavio je više od sto znanstvenih radova u pedagoškoj periodici, više od dvadeset knjiga, desetak udžbenika i oko 150 stručnih radova. Važnija djela profesora Mužića su: Testovi znanja, Metodologija pedagoškog istraživanja, Programirana nastava, Kompjutor u suvremenoj nastavi, Kibernetika u suvremenoj pedagogiji, Pedagogija (koautor), Kako nadmudriti test i Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja.

Zahvaljujući svom znanstvenom radu i unapređenju odgojno-obrazovne djelatnosti dobio je brojne nagrade: godišnju Nagradu „Božidar Adžija“ za znanstveni rad na području društvenih znanosti, godišnju Nagradu „Davorin Trstenjak za rad u pedagoškoj publicistici, godišnju Nagradu „Ivan Filipović“ za unapređenje odgojno-obrazovne djelatnosti, a kao i Nagrada „Ivan Filipović“ za životno djelo. U Arhivskoj zbirci Hrvatskog školskog muzeja pohranjen je osobni fond profesora Mužića koji se sastoji od diploma, zahvala, priloga za bibliografiju, stručne dokumentacije i korespondencije, a građu je muzeju poklonio sam profesor. Umro je u Zagrebu 2012. godine.