Gimnazijski profesor Stanko Plivelić prisjeća se u časopisu Omladina 1924. svojih srednjoškolskih dana. Opisuje ih u obliku kratkih crtica nazvanih Memoari iz moga đakovanja. Donosimo zanimljivu priču sa sata fizike.
U novom izdanju Tihe zbirke vodimo vas na prostorno i vremensko putovanje u Trst krajem 19. stoljeća.
Uz Svjetski dan socijalnog rada donosimo potresnu priču učiteljice i dječje književnice Josipe Radošević u kojoj se pita: „Zašto umiru lijepa seoska dječica poput jesenskih mušica?“ Priča je objavljena 1911. u časopisu Hrvatski učiteljski dom. Vrijedi pročitati!
Roditelji se nisu tako rano bavili planovima što će im djeca biti kad odrastu. Prvi koji je zagolicao našu maštu bio je profesor koji nam je negdje u šestom ili sedmom razredu za zadatak jedne školske zadaće dao temu Što bih želio biti kad odrastem.
Prijamni ispiti, mala matura, velika matura, takse, nameti, školarine, ukori i drugi redovi, zatvorena vrata, liječničke svjedodžbe, sokolske firme – sve je to, izgleda, spremljeno samo zato, da nam što više ogorči život.
Vidiv tolik broj djece na okupu promišljam, o kako će biti liepo igrati se ovdje; ali kako kratka bijaše mi radost. Već prvi dan mog boravka u školi…
Napisala sam za zadaću dugu priču na koju sam bila jako ponosna i dobila sam jedinicu jer sam pisala olovkom, a ne naliv-perom!
“Moj prvi sladoled” nije sasvim obična priča o susretu s prvim sladoledom već priča o velikoj zbrci i pomutnji koju je sladoled prouzročio u glavi i životu jednog trećaša prije 170 godina.
Povodom izložbe „Stoljeće djeteta u Hrvatskoj – djetinjstvo i školovanje u 20. stoljeću” Hrvatski školski muzej proveo je anketu