U projektu „Stoljeće djeteta u Hrvatskoj – djetinjstvo i školovanje u 20. stoljeću” Hrvatski školski muzej postavio je istoimenu izložbu, objavio katalog te akcijom „Slatko sjećanje na djetinjstvo”, zahvaljujući donatorima, prikupio preko 4000 novih muzejskih predmeta vezanih uz djetinjstvo i dječju svakodnevicu. U sklopu projekta provedena je i anketa „Sjećanja na djetinjstvo i školovanje”, a u nastavku donosimo drugi dio prikaza rezultata vezanih uz školski život, atmosferu u klupama, drage učitelje i predmete koje smo voljeli.
Najdraži školski predmet svakako je bio hrvatski jezik, no voljela se i matematika. Ispitanici su rado išli i na likovni, tjelesni i povijest, a zanimljiv je odgovor i jedne ispitanice (1974. godište) koja kaže da joj je najdraži predmet bio izborni njemački jer su prevodili riječi pjesama tada popularnog pjevača Falca. Ipak, u školu se ponekad išlo teže kada bi nam prvi sat bio najgori predmet, tj. predmet kojeg ne volimo, a to je kod naših ispitanika uvjerljivo bila matematika. Iako su i povijest i tjelesni navedeni kao najdraži, oni se također nalaze i na drugom i trećem mjestu najgorih predmeta. Odličnim školskim uspjehom u osnovnoj školi pohvalilo sepreko 70 % ispitanika dok su ostali prolazili s vrlo dobrim uspjehom, a samo ih je nekoliko osnovnu školu završilo s dobrim uspjehom.
U srednjoj školi stvari su se ipak malo promijenile pa je bilo i manje odlikaša. Najviše je bilo onih koji su u srednjoj školi prolazili s vrlo dobrim uspjehom, no bilo je i petica i nešto manje trojki u srednjoškolskim knjižicama. Možda su zato češće kazne bile samo opomene,u odnosu na ukore, koje su se najviše dobivale zbog izostanka s nastave, tj. „markiranja”. Neki su zbog nestašnog ponašanja ili neposluha ponekad morali stajati u kutu ili su dobivali dodatnu domaću zadaću, a neki su slani i školskom psihologu. Bilo je i fizičkih kazni poput kažnjavanja udarcima ravnalom po ruci te povlačenja kose iza uha. Pohvale su bile česte i to najviše za opći uspjeh.Kao često spominjana nagrada za odličan uspjeh pojavljuje se i knjiga s posvetom razrednika ili ravnatelja škole. Nema sjećanja na školske klupe bez sjećanja na najdraže učitelje i profesore koji su nas pratili tijekom našeg školovanja, a oni su najčešće predavali hrvatski i matematiku. Slijede profesori engleskog jezika, povijesti, kemije, nekih stručnih predmeta, a mnogi su se sjetili i svojih učiteljica i učitelja razredne nastave. Odlikama dobrog učitelja i profesora smatraju se dosljednost, pravednost, pristupačnost; učitelj mora biti zanimljiv, pružati osjećaj sigurnosti te biti posvećen poslu. Interesantno je svjedočenje jedne ispitanice: „…profesor iz hrvatskog jezika imao je odličnu metodu poučavanja, znao je prenijeti gradivo, ali i biti pravedan i imao je puno strpljenja i sve je znao okretati na šalu”. Disciplina u školskim klupama bila je većinom umjerena, ali se dosta njih sjeća i stroge školske discipline. Premda je nekima rat obilježio djetinjstvo, ipak se svi radije sjete proslava rođendana, druženja i igranja sa školskim vršnjacima unutar i oko škole.
Zahvaljujemo svim ispitanicama i ispitanicima koji su nam došli iz Zagreba, Koprivnice, Osijeka, Požege, Pule, Rijeke, Splita, Šibenika, Trogira, Umaga, Varaždina, Vinkovaca, Virovitice, Zadra i drugih hrvatskih gradova te onima iz Bosne i Hercegovine, Njemačke i Slovenije.
Pozivamo vas da sudjelujete u daljnjem prikupljanju podataka o djetinjstvu i školovanju te ispunite našu anketu. Tako će i vaša sjećanja ostati trajno sačuvana u Hrvatskome školskom muzeju!
Anketu pronađite na mrežnim stranicama Muzeja: http://www.hsmuzej.hr. Ispunjenu pošaljite na: hsm@hsmuzej.hr