U trećem nastavku iz albuma „psiholoških fotografija“ Jelice Belović-Bernadzikowske donosimo četiri primjera „nobl“ odgoja djevojaka koji ilustriraju neka tipična shvaćanja pojma naobrazbe u ženskom svijetu potkraj 19. stoljeća.
Gimnazijski profesor Stanko Plivelić prisjeća se u časopisu Omladina 1924. svojih srednjoškolskih dana. Opisuje ih u obliku kratkih crtica nazvanih Memoari iz moga đakovanja. Donosimo zanimljivu priču sa sata fizike.
Vidiv tolik broj djece na okupu promišljam, o kako će biti liepo igrati se ovdje; ali kako kratka bijaše mi radost. Već prvi dan mog boravka u školi…
Svjedodžbe su sadržavale: ocjenu iz ćudorednog vladanja tijekom gimnazijskog školovanja, ocjene i postignuća u pojedinim ispitnim predmetima te očitovanje da se kandidatu priznaje ili ne priznaje zrelost za sveučilište.
U knjižici Něšto o školah pučkih Ljudevit Vukotinović 1844. kritički progovara o stanju pučkoga školstva u Hrvatskoj. Škole su potrebne jer “nauci nas čine plemenitim, a neznanje sirovim…
Tjelesna kazna dopuštala se samo u slučaju većih moralnih prijestupa, primjerice radi tvrdokorna laganja, drzovite upornosti, prostačine i krupne nećudorednosti…
“Moj prvi sladoled” nije sasvim obična priča o susretu s prvim sladoledom već priča o velikoj zbrci i pomutnji koju je sladoled prouzročio u glavi i životu jednog trećaša prije 170 godina.
Učenici nisu bili pod budnim okom učitelja samo unutar školskih zidova već se njihovo ponašanje pratilo i izvan škole, na ulici, u crkvi.