Stara, intelektualistička herbartovska pedagogija, mehaničko učenje – karakteristike su škole 19. stoljeća. Početkom 20. stoljeća sve je očitija potreba za novom, reformnom pedagogijom koja traži usmjerenost na dijete, slobodu u odgoju, korištenje knjižnica i kabineta u školama, posjete muzejima, kinima i kazalištima. Traži se odgoj za umjetnost putem umjetnosti.
Pokret za umjetnički odgoj i radna škola prva su faza reformne pedagogije. U Njemačkoj se ovaj pokret javlja nakon Engleske, ali je tamo snažniji i dugotrajniji. Direktor Umjetničke galerije u Hamburgu Alfred Lichtwark jedan je od osnivača društva (1896.) i programa umjetničkog odgoja za škole u Njemačkoj. Paralelno s tim na ovom se području javljaju časopisi i literatura, održavaju se savjetovanja o crtanju i likovnoj umjetnosti, o jeziku i književnosti, o glazbi i gimnastici.
Djelomično pod utjecajem ovog pokreta u Zagrebu se 1882. osniva Obrtna škola u sastavu koje je i Muzej za umjetnost i obrt. Izraziti propagatori ideja pokreta u Hrvatskoj su Vjekoslav Koščević i Ivan Tomašić. Godine 1904. osnivaju Hrvatsko društvo za unapređenje uzgoja koje će imati nekoliko sekcija za različita područja umjetničkog odgoja (glazbena, kazališna, risarska…), a 1905. i mjesečnik Preporod.
Koščević je radio u Zagrebu, u pučkoj školi u Krajiškoj (kasnije u Gajevoj, Draškovićevoj i Samostanskoj ulici), a Tomašić u Trnjanskoj, što će im uvelike pomoći u tome da svoje ideje provode u praksi. Rad na umjetničkom odgoju proširuje se i na niže razrede ostalih zagrebačkih pučkih škola. Hrvatsko društvo umjetnosti u Umjetničkom paviljonu 1903./1904. upriličujeizložbu slika i modernih kamenopisa za ukras školskih prostorija u uzgojno-obrazovne svrhe. Posjetit će je sve zagrebačke škole, a i mnogi uglednici, primjerice I. Kršnjavi i H. Bollé. Tomašić je zadužen za vodiča, tumača izložbe.
Djelovanje Hrvatskog društva za unapređenje uzgoja započelo je 20. prosinca 1904. Prvom uzgojnom glazbeno-deklamatornom zabavom za mladež, održanom u dvorani Sokola. U nekoliko tisuća primjeraka tiskan je i program s korisnim informacijama o djelima i izvođačima, a nazočila su djeca iz gotovo svih zagrebačkih škola. Dio programa bili supredigraopere Porin V. Lisinskog u izvođenju domobranske glazbe, dijelovi opere Zrinski I. pl. Zajca itd.
Sljedeće je važno događanje u organizaciji Društva izložba Umjetnost u životu djeteta, u Umjetničkom paviljonu 1905. Izlagani su radovi raznih učevnih zavoda iz više zemalja, u kojima rade najugledniji pobornici modernog umjetničkog smjera u risarskoj obuci. Pored radova izloženi su kamenopisi za ukrašavanje školskih prostora, materijali za crtanje, literatura… Hrvatskom školskom muzeju svoje su izloške darovali neki izlagači.
Gradsko poglavarstvo dalo je potporu u obliku grijanja paviljona, Koščević i Tomašić dobili su za vrijeme trajanja izložbe dopust i suplenciju kako bi na izložbi mogli imati stručna vodstva. Ovo su time i prvi tragovi, odnosno početci muzejske pedagogije u Hrvatskoj. Izložbu je otvorio gradonačelnik M. Amruš, a posjetile su je mnoge poznate ličnosti, pučke i srednje škole iz Zagreba… Od strane Vlade imenovano je posebno povjerenstvo koje je proučilo izložbu i priredilo konkretne prijedloge kako bi se obuka u risanju u školama mogla promijeniti.
Sljedeće veliko događanje bila je besplatna kazališna predstava koja je održana 31. svibnja 1905. u Hrvatskom zemaljskom kazalištu, a na repertoaru su Knez od Semberije B. Nušića i Petar Zrinski E. Kumičića. Djeca su dobila tiskani program sa sadržajem, mnoga su tada prvi puta bila u kazalištu, a poneka su bila bosa. Tadašnji mediji popratili su ovo događanje. Školama su poslane i posebne upute, primjerice da djeca dođu čista, da se ne naginju preko ruba loža, da ne čine štete i ne pljuckaju po podu, da se ne plaše scena pucnjave…
U dvorani Hrvatskog sokola 8. prosinca 1905. održana je i Druga glazbeno-deklamatorna zabava za mladež s naglaskom na repertoar za muške pjevačke zborove i crkvenu glazbu. Druga je kazališna predstava održana 11. svibnja 1906.
Prigodom održavanja skupštine Saveza hrvatskih učiteljskih društava u Umjetničkom paviljonu od 15. kolovoza do 15. rujna 1908. održana je Izložba materijala za proučavanje djece sa stručnim vodstvima. Najuspješnija je bila kolekcija slika trnjanske djece koju je više godina prikupljao Tomašić i za koju je bio zainteresiran leipziški Pedagoški muzej.
U svojoj knjizi Škola s pomoću rada (1912) Koščević potiče stvaranje muzeja po selima, ističe potrebu da svaki učitelj zna fotografirati, zalaže se za to da polaznici učiteljskih škola pohode muzeje izvan redovitog radnog vremena za posjetitelje, kako bi uz stručna vodstva detaljnije upoznali muzeje. Ipak, neke je postupke danas teško razumjeti – Hrvatsko društvo za unapređenje uzgoja odbilo je organizirati posjete učenika pučkih škola izložbi Društva umjetnosti jer se nije moglo udovoljiti njihovoj molbi da se s izložbe uklone ili prekriju slike golih tijela pod izlikom da roditelji ne žele da njihova djeca vide takove slike, a i djeca i uz najpotpuniju slobodu ne rišu nuditeta, nemaju smisla za to, a za razliku od odraslih analfabeta, primjerice vojnika, koji to čine. Također drže da umjetnik ne smije slikati ili modelirati ružne izraze lica, odnosno nagrde. Stoga treba biti pažljiv u odabiru tekstova za ilustriranje.