U gimnazijama, posebice kod učenja latinskog, iznimno je važna bila metoda rada na tekstu, ali osnovni je izvor znanja profesorova riječ.
Prije 120 godina pokrenut je časopis Domaće ognjište koji je odigrao pionirsku ulogu u problematiziranju i promicanju tema iz obiteljskog života te položaja i obrazovanja žena u Hrvatskoj na početku 20. stoljeća.
Svjedodžbe su sadržavale: ocjenu iz ćudorednog vladanja tijekom gimnazijskog školovanja, ocjene i postignuća u pojedinim ispitnim predmetima te očitovanje da se kandidatu priznaje ili ne priznaje zrelost za sveučilište.
U knjižici Něšto o školah pučkih Ljudevit Vukotinović 1844. kritički progovara o stanju pučkoga školstva u Hrvatskoj. Škole su potrebne jer “nauci nas čine plemenitim, a neznanje sirovim…
Tjelesna kazna dopuštala se samo u slučaju većih moralnih prijestupa, primjerice radi tvrdokorna laganja, drzovite upornosti, prostačine i krupne nećudorednosti…
Od sredine 19. stoljeća svi nastavni predmeti u gimnazijama trebali su imati udžbenike. Sadržaj je trebao biti jasno i precizno prikazan, trebao se držati nastavnog plana i programa i istaknuti sadržaje koje je učenik morao znati.
Učenici nisu bili pod budnim okom učitelja samo unutar školskih zidova već se njihovo ponašanje pratilo i izvan škole, na ulici, u crkvi.
Početkom 20. stoljeća sve je očitija potreba za novom, reformnom pedagogijom koja traži usmjerenost na dijete, slobodu u odgoju, korištenje knjižnica i kabineta u školama, posjete muzejima, kinima i kazalištima.
Muzej je otvoren u pet prostorija i dva hodnika na prvom katu jednoga krila zgrade Hrvatskoga učiteljskog doma. Sve je počelo 30 godina prije otvorenja.