U sklopu pedagoškog programa Mladi pisci na Blogu Hrvatskoga školskog muzeja, pokrenutog uz izložbu Bršljan i Smilje – krasno bilje, donosimo književne pokušaje učenika osnovnih i srednjih škola.
ZAMKA ZA DJEDICU
Bila je velika bijela zima. Mama me probudila da zajedno okitimo bor. Okitili smo ga baš božićno, imao je crvene i bijele lampice, a imao je i lampice koje su bile zelene.
Inače, imam jednu prijateljsku grupu pa smo se dogovorili da ćemo za Božić uloviti Djeda Božićnjaka. Petra će napraviti kekse, Pavla donijeti mlijeko, Ameli postaviti kameru, Stella napraviti zamku, a ja ću ga uloviti i uslikati. Sve smo dogovorili i krenuli polako na posao. Ali, imali smo mali problem: bilo je jedanaest i trideset, on dolazi u dvanaest, a mame su nas tjerale na spavanje. Moramo ostvariti svoj plan! Završile smo zadatke, bilo je deset do ponoći. Petra je na kraju zaspala, kao i Pavla. Ja sam bila umorna, ali nisam mogla odustati. Zaspala sam i ja, i to duboko. Čula sam: „Ho-ho-ho!“ i odmah sam se probudila. Vidjela sam djedicu zamotanog u zamci. Kad sam ga ugledala, nisam mogla vjerovati jer je to bio moj tata. „Tata, ti si Djed Božićnjak?!“ „Ne, samo sam gladan. Vidio sam kekse i mlijeko. Pa sam sad u nekoj zamci.“ „Ali zašto si rekao Ho-ho-ho?“ „Pa to kažem kad sam sretan.“ Dobro, sad sve ima smisla.
Ali zato kad sam pogledala ispod bora, vidjela sam puno poklona. Kako su se našli tamo ako nisam nikoga vidjela da ih stavlja?
Lucia Stela Sambrailo, 5. r.
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša