PUT PREMA CJELODNEVNOJ ŠKOLI

Cjelodnevna nastava, Osnovna škola Jordanovac, fotomonografija, Zagreb, 1962.

Osnovna škola, koja predstavlja temelj cjelokupnog našeg školstva, čija se društvena uloga sastoji u pružanju suvremenog općeg obrazovanja i društvenog odgoja u interesu svestranog razvoja ljudske ličnosti i podizanja materijalnog blagostanja i kulturnog nivoa društvene zajednice kao cjeline zahtijeva i određene preduvjete za ostvarivanje tih zadataka. U želji da se stvore uvjeti za potpunu realizaciju koncepcije osnovne škole potrebno je prići rješavanju pitanja cjelodnevnog boravka učenika u školi i stvoriti takvu kompoziciju radnog tjedna i radnog dana koja će omogućiti izmjenu nastave, sporta, slobodnih aktivnosti i samostalnog rada učenika. Ovako je o potrebi cjelodnevne nastave pisao profesor Valentin Puževski 1962. godine (Cjelodnevni boravak učenika u OEŠ Jordanovac, Zagreb, 1962.). Nova školska godina 2023/2024., 61 godinu kasnije (?!), donosi nam eksperimentalni program „Osnovna škola kao cjelodnevna škola – uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja“ čiji je nositelj Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, a u sklopu kojeg će, između ostaloga, svim učenicima i roditeljima biti dostupne brojne odgojno-obrazovne aktivnosti koje su potpuno besplatne svakom učeniku, bez roditeljskog plaćanja troškova i/ili participacije. Ovaj eksperimentalni program, kako se navodi u dokumentima Ministarstva znanosti i obrazovanja, provodi se s temeljnim ciljem provjere vrijednosti okvira, modela i organizacije rada osnovne škole kao cjelodnevne škole. Program će biti proveden u ograničenom broju škola u trajanju od četiri školske godine, a pružit će osnovu mogućnosti implementacije predviđenog okvira i modela rada osnovnih škola kao cjelodnevnih škola u sve osnovne škole u Hrvatskoj u budućnosti.

Prvi dan škole, Osnovna škola “Sestre Baković”, Kušlanova ulica, Zagreb, 1976.

Cjelodnevna nastava, često nazivana produženi boravak, oblik je organizacije školskog dana u kojem učenici provode duže vrijeme u školi, uključujući i razdoblje nakon završetka redovnih školskih sati. Ovisno o zemlji i školskom sustavu, konkretni detalji cjelodnevne nastave mogu varirati. Osnovne značajke cjelodnevne nastave obično uključuju dulje razdoblje u školi kada učenici ostaju nekoliko sati dodatno nakon završetka redovnih školskih sati tijekom kojih su, osim dodatne nastave, organizirane razne aktivnosti poput sportskih igri, umjetničkih radionica, jezičnih vježbi, društvenih igara i sl. Cjelodnevna nastava često uključuje i mogućnost obroka u školi, poput ručka ili užine, ovisno o vremenu provedenom u školi. Učenici su pod nadzorom stručno osposobljenih nastavnika ili supervizora koji pružaju podršku u njihovim školskim i izvannastavnim aktivnostima. Učenici mogu imati priliku raditi domaće zadaće, ponavljati gradivo ili dobiti dodatnu akademsku podršku tijekom produženog boravka. Cjelodnevna nastava omogućuje učenicima više vremena za interakciju s vršnjacima izvan redovnih školskih sati. Možemo zaključiti kako bi cilj bio učenicima pružiti uravnotežen pristup akademskom obrazovanju i izvannastavnim interesima. Cjelodnevna nastava može imati brojne prednosti, kao što su podrška radu zaposlenih roditelja, poticanje socijalne interakcije, pružanje dodatne obrazovne i intelektualne podrške učenicima te olakšavanje izvođenja njihovih raznih izvannastavnih aktivnosti. Međutim, također može iziskivati prilagodbe školske infrastrukture, dodatne resurse i planiranje kako bi se osiguralo kvalitetno iskustvo za učenike. No vratimo se mi, ovaj put 48 godina u prošlost kada je Zavod za unapređenje osnovnog obrazovanja (Socijalističke Republike Hrvatske) izdao monografiju „Naš put prema cjelodnevnoj školi“ (Zagreb, 1975.) s Trećeg republičkog savjetovanja o produženom i cjelodnevnom boravku učenika u osnovnoj školi. Ova monografija sadrži osnovne pojmove, pretpostavke i iskustva drugih zemalja o uvođenju produženog i cjelodnevnog boravka učenika u osnovnoj školi, zatim analize podataka o ranijim etapama uvođenja ovog programa te preko trideset pojedinačnih tekstova nastavnika, profesora i drugih odgojno-obrazovnih djelatnika koji obrađuju problematiku produženog i cjelodnevnog boravka učenika u osnovnoj školi. Zahvaljujući građi Hrvatskog školskog muzeja, u ovom slučaju posebno fondu Pedagoške knjižnice Davorina Trstenjaka, koja djeluje u sklopu muzeja, možemo pratiti različite teme iz povijesti školstva u Hrvatskoj s odmakom vremena, ali s kritičnošću koje nam to vrijeme u usporedbi s današnjicom omogućuje.

Pjesma “U školu” Jakova Majnarića, Smilje, 1892.

Proširena inačica članka objavljenog u Školskim novinama 5. rujna 2023.