Grigor Vitez (1911. – 1966.) – važno je podsjećati i sjećati se!

U povodu 115. obljetnice rođenja i 60. obljetnice smrti Grigora Viteza, pjesnika, prevoditelja i učitelja, podsjećamo na njegovu ostavštinu koja se od 2012. čuva u Hrvatskome školskom muzeju zahvaljujući pjesnikovoj kćeri, nedavno preminuloj Olgi Vitez-Babić.

Grigor Vitez rođen je 14. veljače 1911. u mjestu Kosovac kraj Okučana. Bio je treći od četvorice braće u obitelji koja 1914. ostaje bez oca. U Okučanima je završio osnovnu školu, potom nižu gimnaziju u Novoj Gradiški te 1932. učiteljsku školu u Pakracu. Učiteljska je škola bila najčešći izbor za darovite seoske mladiće. Pružala je mogućnost zapošljavanja u državnoj službi i pomak na društvenoj ljestvici. Odrastanje na selu, unatoč oskudici i siromaštvu, pružalo je nezaboravna iskustva. Osvrćući se na djetinjstvo i ranu mladost Vitez će 1954. napisati kako je radio sve seljačke poslove:

Bio sam guščar, svinjar, govedar, konjušar; kopao sam, sadio, plužio, đubrio, sijao, branao, plijevio, tjerao i vodio konje i volove, kosio, žeo, kupio, vezao, nosio, slagao krstake, vršio, mlatio, brao, tresao, sjekao, tesao, cijepao, djeljao, hranio, pojio, čistio, timario, trgao, komušao, tiještio, runio, kominjao, … ali najviše sam volio čuvati vinograd. To mi je bilo najdraže.

Prvo učiteljsko mjesto dobio je 1934. u Slobodnoj Vlasti kraj Đakova, gdje 1936. upoznaje Elizabetu Perlik s kojom se vjenčao 1938., a 1940. dobili su kćer Olgu. Do 1944. radio je kao učitelj u slavonskim i bosanskim školama. U listopadu 1944. odlazi u partizane. Kao referent prosvjetnog odjela ZAVNOH-a vodi tečajeve za učitelje i organizira prosvjetni rad, sudjeluje na kongresima prosvjetnih radnika u Topuskom i Šibeniku. Nakon rata radi u Ministarstvu prosvjete Narodne Republike Hrvatske. Kao urednik u izdavačkoj kuću „Novo pokoljenje“, odnosno „Mladost“ pokrenuo je i uređivao nekoliko nakladničkih nizova / biblioteka za djecu i mlade. Svakako najpoznatija je Biblioteka Vjeverica koju pokreće 1957. i uređuje do svoje smrti 1966. godine. Istodobno uređuje i Biblioteku Jelen, namijenjenu mladima. Prva je nastavila izlaziti do 1998., druga do 1989. godine.

U autobiografiji (1963) Vitez je, osvrćući se na svoje književni rad za djecu, napisao:

Najveći utjecaj na moje pisanje stihova za djecu ima u prvom redu, moje djetinjstvo, priroda i doživljene slike mog zavičaja, a onda moj rad s djecom u razredu, moja kćerka Olgica, narodne priče, pjesme i zagonetke te putovi i uspjesi značajnih pjesnika koji su pisali za djecu.

Uz urednički, bavio se i prevoditeljskim radom. Prevodio je s ruskoga, francuskoga i slovenskoga jezika. Njegov književni opus vrijedna je kulturna ostavština. U prvom razdoblju književnog stvaralaštva piše pretežito poeziju za odrasle, u drugom za djecu. Od 1956. do 1966. objavio je sedam zbirki poezije za djecu – Prepelica (1956), Sto vukova (1957), Kad bi drveće hodalo (1959), Jednog jutra u gaju (1960), Iza brda plava (1961), Hvatajte lopova (1964) i Gdje priče rastu (1965). Posthumno je objavljena zbirka pjesama Igra se nastavlja (1967).

Savez društava „Naša djeca“ utemeljio je 1967. Nagradu „Grigor Vitez“ za najbolji književni tekst i ilustraciju u hrvatskoj dječjoj književnosti. Prvu su nagradu primili Gustav Krklec i Ratko Zvrko, za ilustracije Vesna Borčić i Vilko Gliha Selan.

Hrvatski školski muzej je 2012., ljubaznošću kćeri Grigora Viteza, Olge Vitez-Babić, dobio vrijednu književnikovu ostavštinu – osobne dokumente, rukopise, korespondenciju, fotografije, učeničke radove, novinske izreske, uporabne predmete i knjige. Popisani su i obrađeni svi darovani predmeti te raspoređeni u muzejske zbirke i knjižnicu.

Prije deset godina, u povodu 105. obljetnice rođenja i 50. obljetnice smrti, darovana je ostavština prvi put predstavljena široj javnosti zapaženom izložbom muzejske savjetnice Sonje Gaćina Škalamera pod nazivom Kad bi drveće hodalo… Ostavština Grigora Viteza u Hrvatskom školskom muzeju. Zajedno s autoricom likovnog postava Nikolinom Jelavić Mitrović prikazala je čarobni svijet Vitezova pjesništva, njegov život i rad. Tom je prigodom izdana i istoimena e-publikacija s tekstovima i brojnim digitaliziranim predmetima iz ostavštine. Izložba je gostovala u Gradskom muzeju Požega (2018), Gradskom muzeju Nova Gradiška (2019) i Muzeju grada Iloka (2019) te u osnovnim školama koje nose ime Grigora Viteza.

Autorica izložbe, naša draga kolegica Sonja Gaćina Škalamera, zauvijek nas je napustila 12. listopada 2023. godine. Olga Vitez-Babić, kći Grigora Viteza, donatorica njegove ostavštine Hrvatskome školskom muzeju, preminula je u Zagrebu 15. siječnja 2026. godine u 86-oj godini života.

Važno je podsjećati i sjećati se! Lijepo je zamisliti što bi bilo Kad bi drveće hodalo…