Priredile: Štefka Batinić i Sonja Gaćina Škalamera
Za buduće generacije u obnovljenoj Petrinji i Banovini… Potražili smo u zbirkama Hrvatskoga školskog muzeja građu iz bogate i duge povijesti školstva u Petrinji.
U povodu 300. obljetnice početka školstva u Petrinji objavljena je 2000. godine opsežna monografija Ivice Goleca (1943. – 2017.) kojom je Petrinja, kao malo koji grad u Hrvatskoj, dobila iscrpnu i sveobuhvatnu povijest školstva od prve škole koju su 1700. osnovali franjevci do kraja 20. stoljeća. Sustavno državno, javno školstvo organizira se 70-ih godina 18. stoljeća u sklopu školskih reformi Marije Terezije. Godine 1774. osnovana je u Petrinji, kao stožernom mjestu Vojne krajine, Normalna škola (kasnije Glavna) gdje su se do organiziranja preparandijalnih tečajeva osposobljavali i budući učitelji. Samo dvije godine nakon osnutka Normalne škole počinje s radom Djevojačka škola, jedna od najstarijih škola za žensku mladež u Vojnoj krajini. Za obrazovanje krajiških mladića važnu je ulogu imala Geometrijska škola osnovana 1777. godine.
Od sredine 19. stoljeća u Habsburškoj Monarhiji osnivaju se realne škole koje su pružale učenicima znanja iz tzv. realnih, odnosno prirodoznanstvenih predmeta, živih jezika i crtanja. U početku su to bile dvogodišnje škole tzv. male realke u koje su se upisivali učenici nakon završene niže pučke škole. Petrinjska je realka osnovana 1860. godine, a njezina je sljednica današnja Srednja škola Petrinja koja je 2020. godine obilježila 160 godina postojanja. Trošnu školsku zgradu zamijenila je 1862. godine zidana jednokatnica u koju su, uz realku, smještene Glavna i Ženska škola.
Petrinja je učiteljski grad. Kontinuirano obrazovanje učitelja počinje 1862. godine kada se uz realku otvara dvogodišnji pedagoški tečaj koji 1871. godine prerasta u samostalnu trogodišnju učiteljsku školu. Iste je godine izgrađena neorenesansna dvokatnica u koju su smještene učiteljska škola i realka. Obje je škole gradio petrinjski graditelj Bonifacije Cettolo.
Dvije školske zgrade bile su dovoljne da ulica dobije lijepo ime – Školska ulica (danas Gundulićeva). Razorni potres 29. prosinca 2020. jako je oštetio i petrinjske škole koje su više od stoljeća i pol odolijevale mnogim nedaćama. Lice grada se mijenja, ali duh ostaje.
Pučke škole
Realna škola/gimnazija
(HŠM 33309)
Glavna škola – jednokatnica, izgrađena 1862. godine (slovila za najljepšu školu u Vojnoj krajini) – u njoj su djelovale pučke škole: glavna i djevojačka, te ”mala realka”. Danas Prva osnovna škola u Petrinji.
Učiteljska škola – dvokatnica, izgrađena 1871. godine. U njoj također povremeno bila smještena Niža realna gimnazija, danas Srednja škola Petrinja.
Učiteljska škola
Svjedodžba (Zeugnis) na njemačkom jeziku izdana Antunu Cuvaju, 19 godina starom, nakon završetka druge godine C. kr. učiteljišta (K.k. Leherbildungsanstalt) u Petinji. Na kraju školske godine 1872. / 73. uspješno je položio 20 nastavnih predmeta i postigao prvi razred s odlikom (der ersten Classe mit Vorzug) za opći uspjeh. Svjedodžba je potvrđena pečatom i potpisima direktora Josipa Welka i profesora. (HŠM A 1005)
Osposobljavanje učitelja tijekom druge polovice 18. stoljeća i poč. 19. st. na području Vojne krajine, prije organiziranih tromjesečnih preparandijalnih tečajeva, provodilo se odabirom sposobnijih i naprednijih učenika u trivijalnim i glavnim školama. Nadareni učenici, koji su pokazivali volju za učiteljsko zvanje, postali bi školskim praktikantima, a zatim preparandima u normalnoj glavnoj školi. Kao pomoćnici radili su uz učitelja koji ih je postupno uvodio u službu i podučavao u metodici. Nakon obuke, pred školskom se komisijom polagao učiteljski ispit nakon kojega je preparand mogao biti imenovan za učitelja u trivijalnim školama.
Maturanati, budući učitelji, s direktorom Ljudevitom Modecom i profesorom Milom Bobićem.
Prvi red leže, s lijeva: Josip Koćiš, Ivo Zakarija. Drugi red, sjede, s lijeva: Vladimir Tucaković, Joco Orešković, Stjepan Blažeković, Antonije Tica, Ljudevit Modec (direktor), Milo Bobić (profesor), Antun Šimunić, Jovo Božić, Nikola Pobor. Treći red, stoje, s lijeva: Tomo Pracny, Milan Nass, Nikola Brakus, Šimo Šimić, Mile Hinić, Dane Uzelac, Bogumil Kačerovsky, Nikola Vrany. Četvrti red stoje, s lijeva: Tošo Kajganić, Đorđe Gavrilović, Ivan Gabrilovac, Aćim Petrović, Nikola Vrabec, Mile Diklić, Vjekosalv Ivčević. Peti red stoje, s lijeva: Ivan Blašković, Joco Martinović, Stjepan Bićan, Ivo Rukavina, Danijel Bator, Joco Ćorić. (HŠM Mf 963)
Glazbeno društvo
Pozdrav iz Petrinje
