(Hrvatski školski muzej, Zbirka fotografija)
Natalija Wickerhauser je bila učiteljica stranih jezika u Ženskom liceju u Zagrebu, gradu u kojem je i rođena 2. listopada 1853. godine. Njezini su roditelji došli iz Beča te su bili vrlo obrazovani i ugledni. Otac je radio u diplomatskoj službi kao prevoditelj za orijentalne jezike, a u mladosti se družio s austrijskim književnikom Franzom Grillparzerom, s kojim je i Natalija još kao djevojka razmjenjivala pisma i misli o poeziji. Kod kuće je bila upućena u sve kućanske poslove, društveni život i znanstveni rad, posebice filološki, pa se rano počela baviti ponajviše pitanjem pristupa žena višem obrazovanju.
Godine 1884. u Londonu je na King’s Collegeu dobila svjedodžbu o položenom ispitu iz engleskog jezika i književnosti. U Zagrebu je osnovala privatnu školu stranih jezika jer je još uvijek nedostajala ženska gimnazija koja bi omogućavala djevojkama upis u visokoškolsku ustanovu. Viša djevojačka škola u Zagrebu nije u potpunosti riješila to pitanje stoga se Natalija Wickerhauser s Marijom Jambrišak najviše založila za osnutak nove škole. Konačno, 10. listopada 1892. otvoren je Privremeni ženski licej, preteča prve ženske gimnazije. Natalija je ondje predavala strane jezike – engleski i njemački te se silno trudila oko opstanka nove ženske škole. Pored odgojno-obrazovnog rada bavila se i pisanjem stručnih članaka za domaće i strane časopise. Na ove je prostore donijela spoznaju o novoj metodi učenja stranih jezika, tzv. direktnoj metodi, o čemu je pisala za jedan francuski stručni časopis. Za domaći Nastavni vjesnik 1906. godine o tome piše članak pod naslovom O direktnoj metodi u obučavanju živih stranih jezika. Direktna metoda „daje u gradivu stranoga jezika inteligentnomu organizmu supstanciju živoga jezika: misli i ideje, a time ga oživljava, dok stara metoda daje mrtvo gradivo: nesuvisle riječi, rečenice i gramatička pravila, a time često gotovo paralizira živu inteligenciju učenikovu.“ Pri ovakvom poučavanju, za razliku od tradicionalnih gramatikaliziranih metoda, cilj je govoriti na stranom jeziku, što više komunicirati i učiti pravilan izgovor. Toj je metodi „prijateljskim načinom“ poučavala i svoje mlađe kolegice iz ženskog liceja.
Wickerhauser je bila i jedna od prvih žena koje su zahtijevale pristup visokom obrazovanju na zagrebačkom Sveučilištu Franje Josipa I. u Zagrebu. S njom su 1895. predavanja izvanredno slušale i njezine kolegice: Marija Horvat, Marija Jambrišak, Kamila Lucerna i Jagoda Truhelka. Tek će 1901. godine carskim rješenjem, na temelju kojeg je Odjel za bogoštovlje i nastavu izdao naredbu, djevojkama biti omogućen upis na Mudroslovni fakultet zagrebačkog Sveučilišta.
Bila je doživotnom članicom i osnivačicom brojnih domaćih i stranih pedagoških i drugih društava. Sebe je nazivala „altruističnom utilitaristicom“ jer nikada nije išla utrtim putem već je uvijek tražila nove spoznaje i rješenja pritom zapostavljajući svoje potrebe. Iako mnogi ne znaju tko je bila Natalija Wickerhauser, važno je sjetiti se ove snažne hrvatske žene, prosvjetne djelatnice i utemeljiteljice hrvatske anglistike i zahvaliti joj na tome što je „svojim težnjama i svojim umijećem mnogim nauka željnim djevojkama srednjega staleža olakšala duševni razvitak i rad.“
Život ove anglistice i zagovornice obrazovanja žena i ženskih prava tragično je ugašen 21. studenoga 1907. godine.