Kako u Hrvatskome školskom muzeju radim od 1982. godine, tako sam preživjela nekoliko zakona o muzejima, očekujući uzalud da će oni novi biti bolji i ispraviti neke greške starijih. Našemu je muzeju osnivač Grad Zagreb, premda je republičkoga značenja jer je jedini u Hrvatskoj specijaliziran za područje školstva. On jest manji (ne po značenju nego po broju zaposlenih i prostoru); svjesno nije tražena izmjena kako bi postao „državni“ jer su osobni dohoci, a i programska sredstva, bili veći u zagrebačkim ustanovama u kulturi.
Na početku sam radila na više poslova istovremeno: poslovi kustosice (Zbirka izvornih fotografija), pedagoški i promidžbeni rad, vođenje fototeke, hemeroteke, dokumentacije o izložbama i događanjima… To, naravno, nije značilo da radim više od drugih, ali je svakako značilo da se temeljnom kustoskom poslu na kojemu sam zaposlena ne mogu posvetiti punim radnim vremenom što je svakako utjecalo na manju posvećenost zahtjevnoj i golemoj zbirci.
Premda je muzejska djelatnost u Hrvatskoj zakonom regulirana i ranije, tada je važeći bio Zakon o muzejskoj djelatnosti iz 1977. Prema njemu se stručni muzejski djelatnici postavljaju u odgovarajuća muzejska stručna zvanja prema stupnju stručne spreme i radnog iskustva, kvaliteti stručnih radova i prema uvjetima koji su određeni ovim zakonom ili propisom a na temelju zakona. Pod stručnom spremom podrazumijeva se školska sprema i položeni stručni ispit. (Član 36.)
Nadalje: Muzejska stručna zvanja jesu: pomoćni preparator, preparator, viši preparator, muzejski tehničar, viši muzejski tehničar, kustos, viši kustos i muzejski savjetnik (Član 37.)
Uvjeti za stjecanje stručnog zvanja jesu:
– za zvanje kustosa – visoka stručna sprema,
– za zvanje višeg kustosa – akademski stepen magistra i pet godina provedenih u zvanju kustosa ili bez magisterija osam godina provedenih u zvanju kustosa, stručni radovi od značenja za unapređenje muzejske struke, naročito isticanje u stručnom radu u muzejskoj organizaciji i sposobnost za samostalno organiziranje stručnog rada,
– za zvanje muzejskog savjetnika – doktorat znanosti i tri godine provedene u zvanju višeg kustosa ili bez doktorata pet godina provedenih u zvanju višeg kustosa ili stručni i znanstveni radovi od osobitog značenja za unapređenje muzejske struke. (Član 38.)
Stručni ispit za zvanje kustosa položila sam 1984. godine. Tema moga pismenog rada bila je Osobe sa smetnjama u razvoju u muzeju, a od ispitivača pamtim gospođu Zdenku Munk (muzeologija) i gospođu Viktoriju Durbešić (muzeografija), koja me iznenadila svojim pitanjima jer sam držala da, s obzirom na to da mi je bila ravnateljica u Hrvatskome školskom muzeju, već zna dovoljno o mojim znanjima iz toga područja.
Privatno sam postala majka rođene Zagrepčanke, a kako smo i suprug i ja oboje „dotepenci“, bili smo i podstanari, ali sve je bilo lako… A onda je došao rat. Muzej nije bio zatvaran, ali je dio građe evakuiran, a izložbama smo pomagali svijetu dokazati agresiju na Hrvatsku. U to vrijeme suprug (koji je radio u HNK) i ja dobili smo stambene kredite od SIZ-a stanovanja Općine Centar i USIZ-a grada Zagreba i tako prestali biti podstanari.
Godine 1993. stekla sam zvanje više kustosice. Nije više bilo potrebno polaganje ispita, prošao je dovoljan broj godina koje sam provela u zvanju kustosa, marljivo sam radila. Muzejski savjet Hrvatske imenuje stručnu komisiju koja ocjenjuje stručne i znanstvene radove osobama za stjecanje viših zvanja. Komisija uvažava i mišljenja muzejskih organizacija u kojima je kandidat udružio svoj rad. Tako sam i ja svojoj molbi pridružila potvrdu, odnosno preporuku svoga tadašnjeg ravnatelja Ivana Vavre koji je pomno proučio moju molbu i provjerio sve navedeno.
Članovi komisije koji ocjenjuju stručni rad za zvanje višeg kustosa moraju imati najmanje zvanje višeg kustosa, znanstvenog suradnika ili docenta. Oni koji ocjenjuju rad kandidata za muzejskog savjetnika moraju imati najmanje zvanje muzejskog savjetnika, znanstvenog savjetnika odnosno redovnog sveučilišnog profesora.
Dobila sam rješenje na kojemu je pisalo viši kustos, ali nisam se tako osjećala. Imala sam 36 godina i nisam postala viša, prije bih rekla da sam postala deblji kustos, tj. kustosica. I dalje sam radila sve što je trebalo, odnosno više vrsta stručnih poslova koji danas pokrivaju više muzejskih zvanja. Muzej tada nije imao stalni postav, ali smo intenzivno radili izložbe na kojima sam bila suradnik, a ponekad i suautor. Kolege su uvažavali i moja mišljenja, da ne kažemo savjete. Hrvatsko muzejsko društvo je organiziralo stručna putovanja, posjete izložbama u zemlji i inozemstvu. Bile su to prigode da se međusobno upoznamo. Sjećam se iz autobusa kratkih predavanja kolega, stručnjaka za određena područja ili poznavatelja kraja koji posjećujemo. Tako smo se upoznavali i nakon toga bi bilo lakše u nekom muzeju tražiti pomoć za svoj rad ili svoju izložbu.
Pri Muzejskome dokumentacijskom centru (tada mu je ravnateljica gospođa Branka Šulc) bila sam članicom radne skupine koja je radila na prijedlogu toga da muzejski pedagog bude u zakon uvršteno muzejsko zvanje, a što se uskoro i ostvarilo. Istina, samom formulacijom zvanja – muzejski pedagog neki nisu bili zadovoljni. Primjerice R. Brezinščak i Ž. Jelavić drže da bi naziv trebao biti kustos pedagog, što potkrepljuju u svome radu 1996. Svakako je i rad Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju pridonio afirmaciji ove djelatnosti.
Kada sam stekla uvjete za zvanje muzejske savjetnice (2009), na snazi je bio Zakon o muzejima iz 1998. Muzejska zvanja jesu: kustos, viši kustos i muzejski savjetnik, muzejski pedagog, viši muzejski pedagog i muzejski pedagog savjetnik. Stručne poslove u muzeju obavljaju i: dokumentaristi, informatičari, restauratori, diplomirani knjižničari, arhivisti, kao i drugi stručnjaci zavisno od potreba muzeja… Bez obzira na formulaciju bio je to napredak jer su se sve češće u muzejima zapošljavali muzejski pedagozi, a to je značilo jednu stručnu osobu više. U Hrvatskome školskom muzeju prvi je muzejski pedagog zaposlen 2005. Također, puno je značilo kada su u muzeju otvorena radna mjesta za voditelja marketinga (2010) i dokumentarista (2016).
Premda je muzej priređivao velik broj izložaba, ipak je osnivač sve češće postavljao zahtjev za otvaranjem stalnoga postava, naročito nakon dva proširenja koja je muzej imao u zgradi Hrvatskoga učiteljskog doma – prvo 1987. dobivanjem 150 m² na prvom katu te 1996. čitavoga potkrovlja zgrade gdje su se preselili uredi i čuvaonice. Kada je dotadašnji ravnatelj muzeja dobio, u znak zahvalnosti za predan rad u stranci, mandatno mjesto u jednom ministarstvu, kolegice su me uspjele nagovoriti da prihvatim mjesto ravnateljice Hrvatskoga školskog muzeja (valjda kao najstarija), tako da sam se „okušala“ i u tome – 10 godina, odnosno 2 mandata te prije i poslije toga kao vršiteljica dužnosti. Valja napomenuti da je to bilo vrijeme kada se cijenila preporuka Stručnoga vijeća, kada se na Skupštini Grada razmatrao prijedlog programa kandidata za ravnatelja, a i kada nije bilo stranačkih podobnosti. Dapače, u 10 godina obnašanja dužnosti ravnateljice nisam dobila ni jednu „sugestiju“ za zapošljavanjem djelatnika od osnivača muzeja.
I opet je moja zbirka bila oštećena jer tada nije postojala mogućnost, kao što je sada, da ravnatelj barem u prvome mandatu dobije ispomoć na poslovima koje je do tada obavljao. Dapače, pravna služba Gradskoga ureda upozorila me da sam na mandatnome mjestu i da nikoga ne mogu primiti na mjesto kustosa kako bih se na njega mogla vratiti u slučaju da prestanem biti ravnateljica. Bilo kako bilo, prionuli smo poslu, Stalni postav otvorili 2000. godine, a o stotoj obljetnici osnutka muzeja 2001. objavili i njegov opsežan katalog.
Moja prva molba za stjecanjem zvanja muzejske savjetnice nije pozitivno riješena, ali nakon dopune „dokaznih materijala“ sam prošla. Vratila sam se poslovima kustosa, odnosno vođenja muzejske zbirke. Godine 2012. stekla sam akademsko zvanje mr. sc., studij sam sama financirala, a tema moga pismenog rada usko je povezana s građom muzeja.
Premda sam napustila ravnateljsko mjesto, netko je cijenio moje znanje i zvanje savjetnice – od 2010. do 2013. bila sam članicom Kulturnoga vijeća za vrednovanje programa javnih potreba u kulturi (muzejska djelatnost) Gradskoga ureda za obrazovanje, kulturu i šport grada Zagreba. Također, bila sam članicom upravnih vijeća nekih drugih muzeja što sam držala stručnim radom muzejskoga savjetnika.
Kako sam članica jedne domaće političke stranke od njezina osnutka, ponudila sam svoju stručnu pomoć u području u kojemu radim i u kojemu sam postigla vrijedne rezultate. Naglasila sam da nisam zainteresirana za položaj – „fotelju“, a ni za honorare u nekom radnom tijelu. Naprosto, željela sam pomoći jer sam vidjela da rade greške. Odgovor nikada nisam dobila.
U muzeju, ne samo mome, u Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu… (sistematizaciji) ne postoji razlika između poslova namijenjenih kustosu, višem kustosu ili muzejskom savjetniku. Važna je borba za bodove za napredovanja. Pa tko treba savjete!? Ma ni mišljenje nije važno. Važno je kad ću se maknuti u mirovinu i osloboditi mjesto. Već ih je dosta zainteresiranih, bilo je tu dosta i vježbenika na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnoga odnosa, koji čekaju svoju obećanu priliku. Bilo mi je smiješno kad je jedna kolegica iz srodne ustanove prije nekoliko godina rekla da dok prolazi hodnikom kao da čuje mlade kolege: Makni se već jednom… odi više! Ja ne čujem takove glasove, mene već nekoliko godina svako toliko otvoreno pitaju: Kad vi ono idete u mirovinu? Sljedeće godine?
Neee, idem 26. lipnja 2022. (ako Bog da zdravlja!).
Pogledajmo što o ovim pitanjima kaže aktualni Zakon o muzejima (29. lipnja 2018.). Izbjegao je nakratko navesti stručna muzejska zvanja…
Članak 29.
(1) Stručni muzejski djelatnici odgovorni su za obavljanje svih stručnih poslova javnih muzeja za koje su zaduženi ili su stekli odgovarajuća stručna muzejska zvanja.
(2) Stručnim muzejskim djelatnicima zaposlenim u javnom muzeju nije dopušteno obavljati poslove iz područja muzejske djelatnosti izvan muzeja bez prethodne pisane suglasnosti ravnatelja muzeja. Suglasnost mora sadržavati uvjete obavljanja odobrenih poslova.
(3) Ministar nadležan za kulturu donosi rješenje o stjecanju viših stručnih muzejskih zvanja i drugih viših zvanja u muzejskoj struci u skladu s odredbama pravilnika iz stavka 5. ovoga članka uz stručno mišljenje Hrvatskoga muzejskog vijeća.
(4) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) Stručna muzejska zvanja i druga zvanja u muzejskoj djelatnosti te uvjete i način njihova stjecanja propisuje pravilnikom ministar nadležan za kulturu.
…ali smo dočekali Pravilnik o stručnim muzejskim zvanjima i drugim zvanjima u muzejskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja (30. listopada 2019.)
Članak 3.
(1) Temeljno stručno muzejsko zvanje je kustos.
(2) Pomoćna stručna muzejska zvanja su:
– muzejski tehničar
– preparator.
Članak 5.
(1) Uvjeti za stjecanje stručnih muzejskih zvanja iz članka 3. stavka 1. i 2. ovoga Pravilnika su:
1. za zvanje kustosa:
– završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili s njim izjednačen studij te
– položen stručni ispit za zvanje kustosa…
Članak 6.
(1) Uvjeti za stjecanje viših stručnih muzejskih zvanja iz članka 3. stavka 3. ovoga Pravilnika su:
1. za zvanje višega kustosa:
– 5 godina rada u zvanju kustosa te
– skupljeno 350 bodova prema Obrascu za bodovanje u Prilogu ovoga Pravilnika od stjecanja zvanja kustosa do podnošenja zahtjeva za stjecanje zvanja višega kustosa, i to 200 bodova na osnovi stručnoga rada te 150 bodova na osnovi usavršavanja i publiciranih radova;
2. za zvanje muzejskoga savjetnika:
– 10 godina rada u zvanju višega kustosa te skupljeno 500 bodova prema Obrascu za bodovanje u Prilogu ovoga Pravilnika od stjecanja zvanja višega kustosa do podnošenja zahtjeva za stjecanje zvanja muzejskoga savjetnika, i to 300 bodova na osnovi stručnoga rada te 200 bodova na osnovi usavršavanja i publiciranih radova
ili
– skupljeno 1000 bodova prema Obrascu za bodovanje u Prilogu ovoga Pravilnika od stjecanja zvanja višega kustosa do podnošenja zahtjeva za stjecanje zvanja muzejskoga savjetnika, i to 600 bodova na osnovi stručnoga rada te 400 bodova na osnovi usavršavanja i publiciranih radova …