Poznata i generacijama djevojaka zagrebačke Djevojačke više pučke škole i Ženskog liceja omiljena učiteljica Marija Jambrišak i njezina još poznatija učenica, učiteljica i književnica Jagoda Truhelka ušle su u anale hrvatskoga kulturnog i prosvjetnog života i kao prve urednice prvog ženskog i obiteljskog časopisa u Hrvatskoj – Na domaćem ognjištu. Prvi je broj objavljen u rujnu 1900. godine. Od drugog godišta izlazi pod naslovom Domaće ognjište, uređuje ga učiteljica i književnica Milka Pogačić, a potom i Zdenka Marković te Zora Vernić.
Hrvatski pedagoško-književni zbor kao vodeća strukovna udruga hrvatskih učitelja i vodeći nakladnik pedagoške literature, u svoj je nakladnički program uvrstio i izdavanje Domaćeg ognjišta. Nakon iznimno važne početne logistike, Zbor je od četvrtog godišta prepustio izdavanje lista Udruzi učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije, koja će 1909. godine postati i vlasnikom lista i dati mu podnaslov Centralni organ Udruge učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije i Sekcije „Za našu djecu“.
U nakladničkoj bilješci prvog broja časopisa, među ostalim, piše:
List „Na domaćem ognjištu“ niče iz iskrene želje, da prinese svoj ugarak na ognjište narodne prosvjete. Neka s njega vrcaju skromne iskrice na domaća ognjišta naših hrvatskih porodica, tu neka dične naše majke sa kćerima svojima – rodu uzdanicama – nijete tu iskru, raspiruju je do plamena i vraćaju je rasplamtjelu narodu svome, kako bi ga digli i prosvijetlili i ispratili ga do blagostanja tjelesnoga i umnoga.To je zadaća lista „Na domaćem ognjištu“. Da se oko njega pribere sve, kome je na srcu napredak naroda, a u prvom redu naše žene, majke i kćeri, kako bi s njim i preko njega zavoljeli svoje, nastojali oko svoga i ponosili se svojim.
List je donosio književne i stručne priloge te zanimljivosti iz prosvjetnog i općenito kulturnog života s naglaskom na tzv. ženske teme. Pojavio se u trenutku kad se već planirao pokrenuti sličan časopis, što je vidljivo iz pisma, objavljenog u drugom broju, u kojem učiteljica Adela Milčinović piše jednoj od urednica o nedovoljnoj prisutnosti „našeg ženstva“ u javnom i kulturnom životu i o važnosti dobrog štiva za obrazovanje i napredak žena. Glasilo u kojem bi pisale žene, u kojem bi se pisalo za njih i o njima pomoglo bi, bila je uvjerena Milčinović, „da naše žene pokažu više interesa i za šta uzvišenije, nego što su haljine, zabave i sve te silne i bezvrijedne trice, koje im sada ispunjavaju veći dio dana“.
Novi sličan časopis nije pokrenut, a Domaće je ognjište nastavilo izlaziti do 1914. godine slijedeći umjerenu liniju u zauzimanju za „žensko pitanje“. Na kraju petoga godišta Uredništvo ima potrebu napomenuti sljedeće:
Ovom zgodom ponovno ističemo, da je „Domaće ognjište“ u prvom redu namijenjeno našemu ženskom svijetu, a da uz obilje pedagoških časopisa i po svome ugovoru s vlasnikom lista „Hrv. pedagoško književnim zborom“ i ne smije biti list strogo pedagoški.Pošto u nas i nema t. zv. „ženskog pitanja“ u onoj mjeri i jačini, kako se to razmahalo u vanjskom svijetu, ne može „Domaće ognjište“ biti strogo feministički list, nego mu je prema našim prilikama u prvom redu ta zadaća, da uopće tek budi u našem ženskom svijetu ljubav za knjigu, umni napredak, volju za koristan rad, te da ga upoznaje s radom ženskog svijeta u naprednijim narodima.
Slično će objašnjenje i opravdanje zbog prigovora o nedovoljnoj zastupljenosti feminističkih tema urednica Milka Pogačić ponoviti i 1907. godine, kada se u Izvještaju IV. glavne skupštine Udruge učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije osvrnula i na uređivačku politiku Domaćeg ognjišta:
Strogo feministički list ne može u nas opstojati zato, što nit ima tu čitalačke publika, nit ima radnih sila, a nit imamo novaca, koje bi mogli ulagati u taj sasvim nepouzdani eksperiment. Osvjedočena sam, da će naše Ognjište još dugo morati baš na ovaj način vršiti svoju dužnost, naime da uopće stvori hrv. čitalačku publiku među našim ženskim svijetom.
Autor: Gabrijel Jurkić, 1913. (HŠM Zbirka školske opreme i predmeta)
Pogačić je list usmjeravala k temama iz socijalne problematike, osobito pitanjima zaštite djece. Kao glasilo Udruge učiteljica Domaće ognjište redovito je izvještavalo o njezinu radu. Udruga je 1908. godine osnovala Sekciju „Za našu djecu“ koja je iste godine u lipnju organizirala prvi Dječji dan i Dječji blagdan. Godine 1912. sagradila je u Zagrebu Dječji dom (danas Psihijatrijska bolnica za djecu i mlade, Kukuljevićeva 11), gdje su bili smješteni sklonište, kolijevka i azil za djecu. Na stranicama Domaćeg ognjišta objavljeni su brojni članci koji su upozoravali na problem zanemarivanja djece i na potrebu šire društvene akcije za zaštitu djece. Uz poučne članke i različite kratke vijesti i crtice, časopis je donosio i književne tekstove – pjesme i pripovijesti. Suradnici su bili pretežito učiteljice i učitelji.
Domaće ognjište odigralo je pionirsku ulogu u problematiziranju i promicanju tema iz obiteljskog života te položaja i obrazovanja žena u Hrvatskoj na početku 20. stoljeća. Uspješna formula obiteljskog, učiteljskog i ženskog časopisa trajala je do početka Prvog svjetskog rata, kada časopis prestaje izlaziti.