U Arhivskoj zbirci Hrvatskog školskog muzeja nalazi se fond Dokumentacija o školama u kojem su pohranjene ankete koje je provodio Odjel za prosvjetu Banovine Hrvatske tijekom 1939. i 1940. godine. Nakon uspostavljanja samostalnosti Banovine Hrvatske unutar Kraljevine Jugoslavije, banska vlast imala je 11 odjela, uključujući i Odjel za prosvjetu koji je sada imao potpunu autonomiju u odnosu na središnju vlast u Beogradu i Banovina je imala potpune ovlasti u provedbi prosvjete.
Odjel za prosvjetu uputio je 1939./1940. ankete svim postojećim osnovnim školama kako bi se utvrdilo postojeće stanje u školstvu nakon uspostavljanja samostalnosti i kako bi se mogao izgraditi novi programski okvir za eventualnu reformu. Anketni listovi, naizgled kratki, sa sobom su donijeli malo “more” podataka koji danas mogu poslužiti za dobar početak istraživanja ili kao nadopuna sa manje poznatim podacima o školstvu u međuratnom razdoblju koje često zna biti oskudno. Prema anketi škola se smješta u općinu i mjesto, iskazuju se razni podaci o osnutku škole, udaljenosti škole od npr. željezničke stanice, o rasporedu školske zgrade i elemenata poput školske kuhinje, vrta, izvora vode u školi. Ankete su ispunjavali upravitelji i učitelji škola, a upisivali su i podatke o tome kakav oblik obuke se odvija u školi (cjelodnevni, poludnevni, izmjenični), koji učitelji su zaposleni, koliko razreda škola ima i koliko djece pohađa školu. Također je bio predviđen i prostor za ucrtavanje lokacije škole i okolnih mjesta, važnijih putova i ulica. Uz ankete se nalaze i brojni prikupljeni novinski članci i isječci koji daju još neke podatke i širi kontekst rada škole.
Tijekom kratkog postojanja Banovine, utvrđene su potrebe i nedostaci školskog sustava, promicalo se opismenjavanje seljaštva i poticalo se na polazak u školu, no rat koji je započeo već iste 1939. godine pridonosi tromosti veće školske reforme.
Hrvatski školski muzej proveo je novu anketu između 1959. i 1965. godine, kao i 1968. i time dodatno obogatio fond. Anketa iz 1959./1965. godine obišla je škole kasnije i u više navrata, no sa slabijim rezultatima. Provedena je u okviru zadataka Savjeta za naučni rad Hrvatske (1958.–1968.) na proučavanju povijesti školstva, ali s određenim vremenskim odmakom pa su i pitanja stoga nešto raznovrsnija. Primjerice, postavlja se pitanje ima li škola sredstva za izvođenje audiovizualne nastave, odnosno posjeduje li televizor, radio ili možda gramofon. Danas se takva pitanja mogu činiti neobična, no tada su takve informacije o opremljenosti škole zaista govorile o razvoju i razlici u shvaćanju važnosti školovanja. Na anketu su se odazvale, uz osnovne škole, i učiteljske škole, pedagoške akademije, glazbene škole i gimnazije.
Fond je upotpunjen i 1968. godine uoči izložbe Razvoj muzičkog školstva u Hrvatskoj koja se održavala prigodom 180. godišnjice glazbenog školstva u Hrvatskoj, a za koju je Hrvatski školski muzej skupljao materijale pa se pri tome obraćao glazbenim školama koje su izložbi doprinijele svojim historijatima i građom o radu i povijesti škola.
Naposljetku, ove su nam ankete nam ostale kao izvor znanja nekog drugog vremena i kao dokaz da se obrazovanje u modernoj Hrvatskoj s vremenom vrednovalo sve više i više.