Ona jedna školska knjiga…

Prvo izdanje latinske vježbenice iz 1949. (HŠM Mu 7119)

-a, -ae, -ae, -am, -a, -a…

Da mi je netko rekao da ću gotovo trideset i pet plus godina poslije ponavljati nastavke prve latinske deklinacije, naizust i bez razmišljanja, pomislila bih da se u najmanju ruku šali. Ipak, ponavljam ih i često se sjetim kako taj latinski nije bio nimalo lak. I kako ga nisam voljela. Tada.

Iz onih sam generacija s početka devedesetih godina prošlog stoljeća koje su upisale Kulturu (Centar za odgoj i obrazovanje u kulturi nastao dokidanjem gimnazija tijekom obrazovne reforme početkom 70-ih godina 20. st. i uvođenjem tzv. usmjerenog obrazovanja), a završile gimnaziju (1991. godine ukinuti su, pak, centri usmjerenog obrazovanja) – ja VII., neki iz generacije II. Taj povratak značio je da baš i nismo imali udžbenika. Povijest se ispisivala u više bilježnica, čitala se lektira, a već spomenuti, teški, latinski počeli smo učiti iz udžbenika naslovljenog Orbis Romanus. Ali, latinski mi nije u sjećanju ostao zbog Orbisa nego zbog jednog drugog udžbenika naslovljenog Elementa Latina koji je taman nekako u to vrijeme amnestiran i počeo se vraćati u škole. Možda ga se dotad moglo naći u ponekom antikvarijatu, ako si znao što treba tražiti.

Elementa Latina, autora Veljka Gortana, Otona Gorskog i Pavla Pauša, prvi put izlazi 1949. godine kao vježbenica za VII. i VIII. razred gimnazija. Da, da, sustav je bio drugačiji pa su gimnazije imale nešto više razreda nego danas – ali to je tema za neku drugu prigodu. Otad pa do 2020. (posljednja meni dostupna informacija o izdanju), tijekom 71 godine, doživjela je ukupno 44 izdanja. I postala je sinonim za učenje latinskoga jezika u srednjoj školi.

Hrvatski školski muzej u svom fundusu čuva 10 izdanja, uključujući prvo, a prevedena je na makedonski i albanski jezik. Kada uzmemo u ruku (zasad) posljednje izdanje (2020.) i prvo iz 1949. godine, odmah je uočljiva razlika u izgledu / vizualnoj opremi udžbenika.

Sadržaj prvog izdanja iz 1949. (ta je godina otisnuta na naslovnici, dok je na korici 1950., a u svim dostupnim informacijama kao godina prvog izdanja navodi se 1949. pa je za pretpostaviti da je učinjena neka greška u tisku) podijeljen je prvo na gradivo VII. I VIII. razreda. Dalje su sadržaji podijeljeni na vježbe, zadaće i štiva (gramatički sadržaji obrađeni kroz primjere i vježbe). Sljedeća veća cjelina je Hrestomatija (odabrani tekstovi i ulomci), sveobuhvatni pregled gramatike te na koncu Rječnik. Prilog su Slike iz rimskog života (12 tabla).

Sadržaj četrdeset četvrtog izdanja iz 2020. organiziran je u Vježbe i štiva u dva dijela. Prvi se bavi imenicama i pridjevima, prilozima, zamjenicama, brojevima, glagolima, a drugi osobitostima u jeziku, sintaksom glagolskih imena, sintaksom padeža i sintaksom rečenice. Slijede dodatak, riječi i komentar te pregled gramatike koji zaključuje rječnik. Udžbenik je ilustriran u bojama.

Detaljnimpregledom sadržaja jasno je da je 44. izdanje pročišćeno i ponešto presloženo u odnosu na prvo. Ali osnovni sadržaj vježbi ostao je isti, kao i svim konzumentima udžbenika dobro poznati dio nazvan Dicta et sententiae.

Četrdeset četvrto izdanje iz 2020. godine (privatno vlasništvo)

Stoji u recentnom kurikulumu latinskoga jezika rečenica: Uloga je latinskoga jezika u oblikovanju cjelovitoga obrazovanja nezamjenjiva. U vrijeme učenja akcenata, deklinacija, rodova i brojeva i spoznaje da je Rea Silvia bila bez prijatelja nikako se s tom rečenicom ne bih složila. Danas, nakon što mi je učenje latinskog jezika olakšalo studij, učenje jezika, odvelo me povezivanju znanosti, umjetnosti, kulture, susrećući se u svom poslu s primjerice udžbenikom grčke gramatike pisanim latinskom jezikom (jer da, u Hrvatskoj je do polovice 19. stoljeća službeni jezik / jezik obavljanja javnih poslova bio latinski), tu bih rečenicu potpisala bez dvojbe. Svoj su predgovor prvome izdanju Gortan, Gorski i Pauš zaključili rečenicom: Naša je želja, da ELEMENTA LATINA pobude kod učenika interes za latinski jezik i klasičku starinu. Ja ću ovu kratku priču zaključiti Horacijem koji reče: Exegi monumentum aere perennius (misleći na svoje pjesništvo). Sedamdeset i sedam godina i četrdeset i četiri izdanja poslije zaključujem da su bili skromni u nastojanjima. Vjerujem, bit će još izdanja i generacija koje će teški latinski učiti baš iz njihova udžbenika jer sagradili su doista spomenik trajniji od mjedi.