Novosti iz prošlosti: San

Nova rubrika na blogu Školskog muzeja „Novosti iz prošlosti“ donosi odabrane isječke iz starih pedagoških časopisa i novina iz fonda Pedagoške knjižnice Davorina Trstenjaka – tekstove koji su oblikovali razmišljanja o odgoju i obrazovanju u nekim drugim vremenima. Čitajući te članke, otkrivamo glasove učitelja i pedagoga, njihove misli, prijedloge, dvojbe i profesionalne izazove.

Kako su učitelji prije stotinjak godina promišljali o disciplini, motivaciji, svojoj ulozi u društvu i ulozi škole? U ovome malom pedagoškom vremeplovu zavirimo u prošlost i sagledajmo koja su pedagoška pitanja ostala iznenađujuće aktualna, a koliko se školstvo promijenilo – kao poticaj za promišljanje o tome gdje smo danas.

Dio naslovnice devetog tečaja Školskog prijatelja iz 1876. godine.

U hrvatskoj povijesti školstva i pedagogije prvi se pedagoški časopisi pojavljuju u 19. stoljeću. Jedan od časopisa koji se bavi općim pedagoškim pitanjima bio je i Školski prijatelj – časopis za promicanje pučkoga školstva koji je izlazio devet godina, od 1868. do 1876.

U prvoj objavi donosimo isječak iz zadnjeg godišta Školskog prijatelja o snu jednog učitelja od prije 150 godina. Javlja se pitanje: Što bi na njegovu mjestu odlučili današnji učitelji?

Ovih sam dana sanjao sliedeće:

Pred priestoljem Svevišnjega stajaše množina puka različitoga stališta; stojahu bo ovdje kraljevi, popečitelji, svećenici, činovnici, učitelji, seljaci i zanatlije.

I reče im Bog: „Hoću da se opet vratite u sviet, odkuda ste ovamo došli. Poznavajuć tegobe svakoga stališa, odredio sam, da nadjete sve u puno boljem položaju, nego što bijaše nekada. Ali ipak nemislim nikoga siliti da se povrati u sviet; tko hoće, može ostati ovdje.“

I odmah se na put spremaju kraljevi, popečitelji, svećenici, činovnici, seljaci i zanatlije, da se povrate u bolje uredjeni stališ svoj; ali samo učitelji ostadoše, moleći Boga, da ih ostavi kod sebe, te govoreći: „I poboljšani stališ naš jest i ostati će uviek odviše tegoban!“

Bog je uslišao molitvu njihovu, te ih ostavio kod sebe. A od onih, koji su se povratili na zemlju, nitko se nije posvetio zvanju učiteljskomu. Probudivši se, žalio sam, što nisam i ja mogao ostati u raju nebeskom.

Školski prijatelj, tečaj IX., br. 4, str. 64.

15. veljače 1876.