Povodom izložbe „Stoljeće djeteta u Hrvatskoj – djetinjstvo i školovanje u 20. stoljeću” Hrvatski školski muzej proveo je anketu „Sjećanja na djetinjstvo i školovanje” u kojoj je sudjelovalo 146 ispitanika iz Hrvatske i susjednih zemalja rođenih između 1940. i 2001. godine. Donosimo vam prvi dio rezultata ankete objavljenih u katalogu izložbe koji nam govore o tome kakva je bila dječja svakodnevica prisjećanjem ispitanika o najdražim trenutcima djetinjstva, o igrama, igračkama, knjigama i pričama, ali i najdražoj hrani i o tome što su voljeli odijevati. Kako su žene činile većinu ispitanika, ne čudi da je uvjerljivo najdraža igra iz djetinjstva gumi-gumi.
Gumi-gumi (lastika, lastiš) je bila omiljena igra tijekom odmora na školskom igralištu ili ispred škole prije ili nakon nastave. Igra preskakanja elastične trake izvodila bi po raznolikim zadatcima poput tzv. zagrebačke, njemačke ili britanske školice ili se pak igralo „1, 2, 3” ili „balerina rokoko”. Velik broj ispitanika prisjetio se i igre graničara (između dvije/četiri vatre), momčadske igre gdje se dvije momčadi natječu u izbjegavanju pogotka loptom svojeg igrača, odnosno pogađanju u tijelo igrača suprotnog tima. Ispitanici su se prisjetili još mnogih veselih dječjih igra poput igre skrivača, lovice, kauboja i Indijanaca, pikulanja i drugih. Najdraže igračke bile su lutke i bebe, većinom kod ispitanica rođenih 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, dok su se nešto mlađi prisjetili uvijek popularne Barbie (barbika, barbica). Lopta je bila sljedeća najdraža igračka gotovo podjednako kod oba spola, ali i bicikl, autići, plišanci i LEGO kocke. Brojalice, kratke pjesmice koje se recitiraju, djeca vole i danas jer su vesele, lako se pamte i imaju ritam. Svima poznata „En ten tini” bila je najdraža brojalica odmah uz „Eci peci pec”, a sjećanje je otišlo i na „Pliva patka preko Save”, „Okoš bokoš” i „Išo medo u dućan”.
Najdraža knjiga koja se u djetinjstvu čitala bila je Vlak u snijegu Mate Lovraka. Danas radnu sobu Mate Lovraka možete vidjeti u stalnom postavu našega muzeja, a muzej čuva i vrijedne originalne rukopise navedenog romana te romana Družba Pere Kvržice i Neprijatelj br. 1. Čitale su se,u djetinjstvu neizostavne, bajke,primjerice bajke braće Grimm, Hansa Christiana Andersena te Najljepše bajke svijeta, a mnogi su se sjetili i Ježeve kućice B. Ćopića, serijala Pet prijatelja E. Blyton, knjiga Družba Pere Kvržice M. Lovraka, Junaci Pavlove ulice F. Molnara i drugih. Iako se i za najdražu priču ponovno spominju Ježeva kućica, Vlak u snijegu, Snjeguljica, Ivica i Marica, Šuma Striborova I. B. Mažuranić i druge, najpopularnija priča bila je Crvenkapica braće Grimm, bezvremenska bajka sa sretnim završetkom o djevojčici, strašnom vuku i baki, koja djecu uči kako treba slušati roditelje i kako ne treba vjerovati nepoznatim ljudima. Mnogima je najdraža pjesmica bila Zeko i potočić, autora Branka Mihaljevića iz 1954. godine, no upamćene su i Voćka poslije kiše D. Cesarića, Kad se male ruke slože iz dječjeg filma Vlak u snijegu (tekst D. Britvić, glazba A. Dedić, 1976.) te pjesma Antuntun G. Viteza.
Sjećanja na djetinjstvo svakako su vezana i za mirise i okuse najdraže hrane pa su se mnogi prisjetili Čokolina, žitne kašice s okusom čokolade i „pohanaca”. Djeci su omiljeni bili i sendviči, pizze, palačinke i danas manje poznati žganci (palenta) s mlijekom te kruh i mast. Važno je da je odjeća bila udobna pa su se u djetinjstvu najviše nosile trenirke, ali i haljinice, kratke hlače i traperice. Nostalgiju bude i plave školske kute te dokoljenke u proljeće. Tenisice su bilenajomiljenija obuća, a prednjače „startasice” (Borovo Startas iz Vukovara, prvi put proizvedene 1976.), zatim „starke” (Converse All Star) dok se mlađi još sjećaju svojih svjetlećih tenisica. Uz sretno djetinjstvo mnogi su se prisjetili i da je disciplina kod kuće najčešće bila stroga ili jako stroga. Premda je većini polazak u (osnovnu) školu bio najvažniji događaj u djetinjstvu, završit ćemo sa sjećanjem ispitanika kojima su se svi dani u djetinjstvu činili nekako važnima.
