U Hrvatskom školskom muzeju, od 29. travnja do 10. svibnja, predstavili smo priču o Osnovnoj školi Prečko – o osmjesima, prijateljstvima, knjigama, malim brigama i velikim snovima. Kroz izložbu smo se prisjetili svega onoga što nas je oblikovalo kao zajednicu, kao ljude.
Ova izložba bila je više od samo postavljenih panoa, crteža i starih fotografija – bila je to priča o zajedništvu, uspomenama i svemu onome što jednu školu čini školom.
Naša Škola otvorila je vrata davne 1966. godine kao mala montažna škola, a 1970. godine preselili smo u novu zgradu u Prečkom. Od tada je škola rasla zajedno sa svojim učenicima, učiteljima, obiteljima, cijelom zajednicom. Mijenjala se kroz desetljeća, ali je uvijek ostala mjesto gdje se znanje dijeli s ljubavlju.
Kroz izložbu smo predstavili razne projekte, aktivnosti, dječje radove, ali i povijesne trenutke koji su obilježili naš put. Nije bilo moguće sve prenijeti u vitrinu ili na pano – jer kako izložiti entuzijazam? Kako objasniti trud, radost i zajedništvo? Ipak, mislim da su posjetitelji to osjetili.
Naša je škola posebna po mnogočemu, ali ono što je najvažnije – mi u njoj stvarno volimo to što radimo. Volimo djecu, volimo učiti s njima, volimo zajedno stvarati. Ponosni smo na brojne projekte: Comenius, Erasmus+, eTwinning, „Novigradsko proljeće“ te razne skupine, od keramičara i malih humanitaraca pa do glagoljaša i mladih cvjećara. Svaka aktivnost dio je našega identiteta.
Posebno smo ponosni na našu učeničku zadrugu ZIP i na činjenicu da već desetljećima pružamo kvalitetan produženi boravak i nastavu u posebnim razrednim odjelima za učenike s teškoćama.
Iako su datumi, brojke i imena važni, za nas ova izložba ostaje zapamćena po nečemu drugome – po osjećaju.
Osjećaju ponosa, zahvalnosti i bliskosti. Jer kad postavljaš izložbu sa svojim kolegama, gledaš stare razredne fotografije, preslaguješ radove i pričaš o prošlim generacijama… shvatiš koliko jedna škola može biti dom.
I zato, hvala Hrvatskom školskom muzeju što nam je dao priliku da ispričamo našu priču. A svima koji su došli pogledati izložbu – hvala što ste postali dio nje.
Maja Galić