Prije 150 godina, u kolovozu 1871. godine, održana je u Zagrebu Prva opća hrvatska učiteljska skupština na kojoj se okupilo oko 1000 učitelja iz svih hrvatskih krajeva i susjednih zemalja. Iste je godine osnovana i najdugovječnija učiteljska udruga – Hrvatski pedagoško-književni zbor. Bio je to početak jednog novog razdoblja u djelovanju hrvatskoga učiteljstva.
(Hrvatski školski muzej, Zbirka školske opreme i predmeta, HŠM Mp2484)
Od 23. do 25. kolovoza 1871. godine u Zagrebu je održana Prva opća hrvatska učiteljska skupština, najveći susret učitelja iz svih hrvatskih krajeva. Na skupštini su sudjelovali i brojni učitelji iz susjednih zemalja. Bio je to važan događaj za učiteljsku zajednicu koji je umnogome utjecao na percepciju učitelja i njihovih ideja kao važnih elemenata izgradnje modernoga hrvatskog školstva. Skupština se održavala u tadašnjoj kazališnoj dvorani, za vrijeme školskih praznika kada su učitelji, što će se i u kasnijim godinama pokazati, bili vrlo aktivni poduzimajući stručne i staleške aktivnosti koje su mogli organizirati u vrijeme dok nema nastave.
(Hrvatski školski muzej, Zbirka razglednica i slikovnog tiska, HŠM 3343)
Unatoč skepticizmu koji se širio iz određenih krugova na skupštini se okupilo oko 1000 učitelja. Predsjednik skupštine bio je Ivan Filipović, a potpredsjednici Mijat Stojanović i Stjepan Buzolić. Od 80 pristiglih, odlučeno je da se raspravlja o sljedećih 12 tema:
- Koja je svrha pučkoj školi u sadašnjem vijeku, i kako da se prema tomu urede njezini vanjski odnošaji?
- Da se pučka škola svojoj svrhi zadovoljiti može, kakovo ima biti njezino nutarnje ustrojstvo?
- Kako da se prema dobro uredjenoj pučkoj školi imaju urediti učiteljišta?
- Koje su najglavnije dužnosti i najglavnija prava pučkih učitelja?
- Kako da se dalnje obrazovanje pučkih učitelja promiče i unapredjuje?
- Naobrazba ženskoga spola najpreča je potreba našega naroda?
- Kako bi hrvatska pučka škola uz obće humanitarno obrazovanje promicati mogla i promicala sviest i osjećanje narodnoga jedinstva?
- Kojim bi načinom u nas mogla procvasti književnost pedagogijska, i kako bi služeći se njezinimi plodovi ojačati mogla moralna snaga cieloga naroda?
- Kako treba urediti pučku gospodarstvenu obuku i pokusne gospodarske vrtove, uzevši osobiti obzir na opetovne pučke škole?
- Neka se učiteljski pripravnici kao takovi i ako se učiteljskomu stališu posvete rieše dužnosti službovanja u redovitoj vojsci.
- Slaže li se s dostojanstvom učiteljskoga stališa i zvanja, pa i s korišću i poštenjem naroda jednoga, da njegovo pučko učiteljstvo bude izključeno od aktivnoga i pasivnoga izbornoga prava, kao što je to učinjeno u Hrvatskoj najnovijim izbornim redom?
- Bi li probitačno bilo po razvitak pučke škole u onih stranah Krajine, što će se razvojačiti, da se ona kod te sgode liši sadanjega neposrednoga državnoga nadzora i ravnanja po školskih strukovnjacih, te se u tom pogledu posve izravna s pučkom školom u provincijalu?
Tijek priprema za skupštinu objavljivan je u posebnom prilogu časopisu Napredak koji je od ožujka 1871. godine izlazi pod nazivom Vjestnik Prve obće hrvatske učiteljske skupštine, a rasprave i popis sudionika objavljen 1871. godine u knjizi I. obća hrvatska učiteljska skupština u Zagrebu 23., 24. i 25. kolovoza 1871.
U sklopu skupštine održana u zgradi zagrebačke Kr. velike realke je i prva izložba učila u Hrvatskoj koju je otvorio ban Koloman Bedeković. Više od 1600 izložaka, raspoređenih u šest skupina, predstavljalo je cjelokupan doseg tadašnjeg hrvatskog školstva. Dio predmeta sa izložbe sačuvan je za budući školski muzej, što znači da je izgradnja njegovih zbirki počela 30 godina prije svečanog otvorenja muzeja 19. kolovoza 1901. godine.
(Hrvatski školski muzej, Pedagoška knjižnica D. Trstenjaka)
Godina 1871. nedvojbeno je važna godina u povijesti hrvatskoga učiteljstva i školstva. Ona je nagovijestila promjene koje će se dogoditi Mažuranićevom školskom reformom 1874. godine i koje će označiti početak jednog novog razdoblja u razvoju školstva na modernim, demokratičnijim i stručnijim osnovama.
Opće hrvatske učiteljske skupštine trebale su se održavati redovito – svake tri do četiri godine. Održane su još dvije – u Petrinji (1874.) i Osijeku (1878.), no nijedna po brojnosti nije nadmašila prvu. Četvrta je skupština, na prijedlog Stjepan Buzolića, trebala biti održana u Dalmaciji 1881. godine, čime bi se i obilježila 10. obljetnica održavanja prve skupštine, ali je odlukom ondašnje vlade zabranjeno daljnje održavanje općih učiteljskih skupština.