Šiljilo, sprava za oštrenje, šiljenje olovaka, ima dugu i zanimljivu povijest. Njegova svrha, iako jednostavna, razvijala se kroz stoljeća. Kako bi se shvatila povijest šiljila, potrebno je osvrnuti se na njegov razvoj kroz ključne trenutke i izume koji su oblikovali današnji oblik ovog praktičnog uređaja.
Prije nego su šiljila postala uobičajena, ljudi su koristili noževe za oštrenje olovaka. Ti su noževi, poput peroreza i džepnih nožića, bili sastavni dio svakodnevnog pribora za pisanje, osobito među učenicima i umjetnicima. Iako su ovi alati bili učinkoviti, proces oštrenja bio je dugotrajan i zahtijevao preciznost.
Početak razvoja šiljila
Razvoj namjenskih šiljila za olovke započeo je u Francuskoj početkom 19. stoljeća. Godine 1822. javnost je saznala za izum C. A. Bouchera, koji je osmislio prvi tehnički ispravan uređaj za šiljenje olovaka. Boucherov izum bio je prepoznat i priznat na međunarodnoj razini, no nije bio patentiran, što znači da iako je bio izumitelj, nije bio vlasnik najstarijeg patenta za šiljilo.
Prvi patent
Prvi službeno prijavljeni patent za šiljilo bio je francuski patent broj 2444, koji je 1828. godine prijavio francuski matematičar Bernard Lassimonne iz Limogesa. Lassimonne je izumio šiljilo koje je 7. kolovoza 1828. godine prijavljeno, a patentirano 20. listopada iste godine. Ova šiljila su se proizvodila i prodavala u trgovini pribora za slikanje u Parizu pod imenom “Binant”. Lassimonneovo šiljilo bila je napredna naprava, koja je postavila temelje za daljnji razvoj šiljila. Styloxynon šiljilo
Godine 1833. u Engleskoj je patentiran novi tip šiljila pod nazivom Styloxynon. Autori ovog izuma bili su Robert Burton Cooper i George Frederick Eckstein. Styloxynon je sadržavao dvije oštre turpije postavljene zajedno pod pravim kutom u malom drevnom bloku. To je najstarije šiljilo koje ima sačuvanih primjeraka, a jedan takav čuva i Hrvatski školski muzej. Otkupljeno je od gospodina Ivana Bartovskog 1971. godine.
Današnji oblik šiljila
Tijekom 1840-ih godina, francuski izumitelji nastavili su raditi na poboljšanju alata za šiljenje olovaka. Godine 1847. francuski plemić Thierry des Estivaux izumio je jednostavno ručno šiljilo za olovke u njegovom danas prepoznatljivom modernom obliku, koje je postalo standard u industriji.
Tko je prvi proizvođač šiljila na svijetu?
Prvo američko šiljilo patentirao je Walter Kittredge Foster 1855. godine. Osnovao je prvu tvrtku specijaliziranu za proizvodnju šiljila na svijetu te je mala ručna šiljila proizvodio u velikim količinama. Samo nekoliko godina kasnije njegova šiljila počela su se prodavati i u Europi. Zbog njihovog porijekla, počela su se prodavati kao „američka šiljila“ i postala sinonim za kvalitetu i masovnu proizvodnju.
Kraj 19. stoljeća
Krajem 19. stoljeća, šiljila su postala sofisticiranija. Razvijeni su različiti modeli s različitim mehanizmima, namijenjeni za uredsku uporabu. Iako su bila teža i skuplja, ova šiljila pružala su bolju preciznost i dugotrajniju izdržljivost, čineći ih idealnima za poslovne korisnike.
Početak 20. stoljeća
Početkom 20. stoljeća osnovana je tvrtka Automatic Pencil Sharpener Co. (APSCO), koja je postala najveći svjetski proizvođač šiljila za olovke. APSCO je dominirao tržištem, a tijekom 1920-ih godina pojavila su se i prva električna šiljila koja su znatno olakšala proces oštrenja olovaka, ubrzavajući rad u uredima i školama.
Današnje vrijeme
Danas imamo širok izbor šiljila, od jednostavnih ručnih modela do sofisticiranih električnih uređaja. Bez obzira na tehnologiju, osnovna funkcija šiljila ostala je ista: omogućiti nam da s lakoćom održavamo oštre vrhove olovaka i drugih sličnih alata.
Šiljila u fundusu Hrvatskoga školskog muzeja
Hrvatski školski muzej danas u Zbirci nastavnih sredstava i pomagala čuva preko 200 muzejskih predmeta koji su se koristili za brušenje, oštrenje i šiljenje olovaka. U 120 godina dugoj povijesti Muzeja ta vrsta građe bila je slabije zastupljena te se sporije prikupljala za razliku od nekih drugih muzejskih predmeta. Do 2014. godine prikupljeno je tek nekoliko brusila, oštrila i šiljila za olovke nastalih tijekom prve polovice 20. stoljeća. Godine 2014. gospođa Jasna Radulović darovala je Muzeju 191 šiljilo iz svoje privatne kolekcije. Šiljila su kupovana u Zagrebu, između 1977. i 1984. godine u nekadašnjim knjižarama na Trgu bana Josipa Jelačića, Cvjetnom trgu, na Ilici te u „Nami“ na Trgu, Kvaternikovom trgu te nekadašnjoj „Nami“ na Volovčici.
Za svoju kolekciju darovateljica je rekla: „Obično sam ih dobivala kad bih u školi zaradila peticu i u dućanu bih bez pogreške znala prepoznati je li šiljilo duplić (već ga imam doma) ili nije. Nekoliko šiljila nosila sam u školu jer je trebalo šiljiti olovke. Prepoznat ćete ih jer su okrznuta ili slijepljena. Koliko se sjećam, u 1. razredu osnovne škole nosila sam šiljilo, zeku s mrkvom, pa mi ga je jedna djevojčica gurnula s klupe, uho se razbilo, a ja sam bila neutješno tužna sve dok mama nije operirala zeku i zalijepila mu uho natrag. Mama i tata kupovali su mi ih s ljubavlju, a ja sam ih s ljubavlju i poštovanjem prema njima čuvala sve do danas. Hvala što ste ih primili! Vjerujem da će razveseliti i dirnuti svojom ljepotom i nježnošću mnoge Vaše velike i male posjetitelje!“
Darovana šiljila, dokaz su da šiljilo uz svoj osnovni zadatak, šiljenje olovaka, ima i zadatak uveseljavanja te posjeduje estetsku vrijednost u svojoj raznolikosti. Hrvatski školski muzej prikupljao je šiljila iz naše prošlosti, želi sačuvati šiljila današnjega vremena, a prikupljat će i pratiti razvoj šiljila u budućnosti.