Obvezno obrazovanje je povijesna i društvena vrjednota zajamčena u međunarodnim poveljama u sklopu prava djeteta na obrazovanje. Cilj obveznog obrazovanja je pružanje osnovnog obrazovanja svim građanima, a ono se regulira zakonom koji, ukratko, daje okvir trajanja tog obrazovanja i određuje posljedice njegovog nepridržavanja. Prvi zakoni o obveznom obrazovanju u Europi pojavili su se u 18. stoljeću, a poznati Mažuranićev zakon iz 1874. godine Zakonu ob ustroju pučkih školah i preparandijah uvodi obvezno obrazovanje u Hrvatskoj tada u trajanju od pet godina, odnosno četiri godine niže pučke škole. Nije na odmet na kraju i ove školske godine podsjetiti javnost kako je Republika Hrvatska jedna je od rijetkih zemalja u razvijenom svijetu koja još uvijek ima osmogodišnje obvezno školovanje dok zemlje u Europskoj uniji kao i ostale zemlje iz regije imaju najmanje devetogodišnje osnovnoškolsko obrazovanje. Primjerice Mađarska, Francuska i djelomično Nizozemska imaju trinaestogodišnje obvezno obrazovanje, najduže u EU dok većina zemalja koja nas okružuje, a izvan su EU poput Bosne i Hercegovine, Crna Gore ili Srbije imaju devetogodišnje obrazovanje.
Dugi niz godina u Hrvatskoj se vode rasprave o ovoj temi između prosvjetnih stručnjaka i to s pravom. Napredak neke zajednice sigurno se može mjeriti i duljinom obveznog obrazovanja pa nam, očito je, nije na pohvalu već spomenuti podatak. No, sudeći prema planovima novopostavljene hrvatske Vlade od jeseni 2025. godine i Hrvatska će se naći među zemljama s devetogodišnjim obveznim obrazovanjem. Obvezu školovanja u trajanju od devet godina Hrvatska ne uvodi dodavanjem još jednog razreda nakon osmog, već povećanjem broja sati obvezne predškole. Naime, konceptom povećanja satnice i obogaćivanjem kurikula programa predškole obvezno obrazovanje počelo bi za djecu u dobi od 6 godina pa bi se tako obrazovanje produljilo s 8 na 9 godina. Premda stručnjaci pozdravljaju ideju obvezne devetogodišnje škole, ne slažu se svi s predloženim načinom pa novi nacrt prijedloga Nacionalnog kurikula predškole smatraju „manjkavim i neprimjenjivim“ te misle kako će on negativno utjecati na dosadašnju razinu i kvalitetu hrvatskog predškolskog sustava.
Premda je ovaj pomak hvale vrijedan opet možemo zaključiti kako je šteta što se u svim prethodnim godinama nije mogao postići kvalitetan konsenzus unutar struke. A da rasprave traju (pre)dugo vidljivo je i iz medijskih natpisa. Hrvatski školski muzej 2018. godine organizirao je izložbu „O čemu govorimo kada govorimo o obrazovanju“ koja je predstavila pregled medijskih objava o temama u školstvu, a jedna od njih upravo je bila duljina trajanja obveznog obrazovanja. Donosimo vam neke od naslova s izložbe nadopunjene recentnim, a vidljivo je i kako se s vremenom odustalo od ideje desetogodišnjeg obveznog obrazovanja (izvori: Jutarnji list, Danas.hr, Telegram.hr, Net.hr). Obvezna srednja škola najkasnije za dvije godine (2007.), U školu će se obavezno ići deset godina (2009.), Osnovna škola od 2018. trajat će 9 godina, učitelji bez licence neće moći (2013.), Formira se tim od 300 prosvjetara za izradu programa 9-godišnje škole (2015.), Plan je osnovnu školu produljiti na devet godina do 2020. godine (2017.), Od 2024. godine hrvatski školarci će ići u osnovnu školu devet godina, bit će obvezna predškola (2022.), Ministarstvo potvrdilo: od 2024. obavezno školovanje će trajati devet godina (2022.), Obavezno školovanje će od 2025. trajati devet godina (2024.). Hrvatski školski muzej svojim istraživačkim radom i izložbama svjedoči upravo o stalnom previranju kada je u pitanju školski sustav pa na kraju možemo zaključiti kako smo stalno u procesu neke obrazovne reforme. Jesmo išta naučili iz toga i hoće li nam novi obrazovni sustavi donijeti napredak u odnosu na stare svakako ćete moći vidjeti na izložbi „Lekcije iz prošlosti – (re)forme školstva u Hrvatskoj od prosvjetiteljstva do digitalnog doba“ koju pripremamo za studeni ove godine.
Članak je u kraćem obliku objavljen u Školskim novinama od 18. svibnja 2024.