Mato Lovrak poznati je hrvatski dječji pisac čiji su romani ostali u sjećanju mnogim našim generacijama. Likovi njegovih djela, svaki odišući vlastitom osobnošću, jednako dojmljivo žive kroz godine i ostaju bliski i realni u mašti brojne djece. Naime, Mato Lovrak, mnogi to ne znaju, cijeli svoj radni vijek radio je i kao učitelj pa je tako svoje bogato iskustvo pretakao u romane u kojima su djeca glavni akteri i nositelji radnji. Uvodeći čitatelja u dječji svijet, zanimljive prizore i predivne krajolike Lovrak ukazuje i na to da sva djeca zaslužuju jednake uvjete za život ističući tako socijalnu pravdu. Njegovi najbolji i najpoznatiji romani za djecu Vlak u snijegu (prvo izdanje pod naslovom Deca Velikog Sela, 1933.) i Družba Pere Kvržice (1933.) više su od pedeset godina dio obvezne osnovnoškolske lektire i svi smo ih čitali.
Književnik i učitelj Mato Lovrak rođen je prije 125 godina, 8. ožujka 1899. godine, u Velikom Grđevcu kod Bjelovara. Tamo je završio pučku školu, a nakon četiri razreda niže realne gimnazije u Bjelovaru upisuje učiteljsku školu u Zagrebu. Do dolaska u Zagreb na službu 1934. godine, kao učitelj je radio u Kutini, Klokočevcu, Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima. U osnovnoj školi na Selskoj cesti u Zagrebu radio je punih 19 godina gdje je i umirovljen 1954. godine. Svoju prvu priču Strašan san objavio je u Smilju 1924. godine, a zbirku pripovijedaka Slatki potok, svoju prvu knjigu, objavljuje 1930. godine. Lovrak za djecu piše poučne i odgojne priče, pripovijetke, igrokaze i oko dvadeset romana, a objavljena su mu su tri i biografska romana za odrasle te dva autobiografska opusa posthumno. Osim već spomenutih romana i pripovijedaka Lovrak je napisao i Divlji dječak (1934.), Neprijatelj broj 1 (1938.), Micek, Mucek i Dedek (1939.), Anka Brazilijanka (1939.), Prijatelji (1941.), Naši dječaci i druge priče (1954.), Devetorica Hrabrih (1958.), Zeleni otok (1961.), Gimnazijalac (1969.) i mnoge druge. Djela su mu prevedena na više stranih jezika, dramatizirana su i ekranizirana.
Lovrak je preminuo prije pedeset godina, 14. ožujka 1974. u Zagrebu, a njegova djela smatraju se klasikom hrvatske dječje književnosti. Živio je, sa svojom obitelji, u zgradi Hrvatskog učiteljskog doma – doma Hrvatskog školskog muzeja, od sredine 40-ih do 70-ih godina 20. stoljeća. Naime, zgrada HUD-a, izgrađena je 1889. godine za potrebe učitelja koji su se u njoj okupljali, a neki od njih, poput Lovraka, su u njoj i živjeli. Hrvatski školski muzej čuva ostavštinu ovog poznatog pisca. Lovrakova kći, Đurđica Lovrak Vujasinović 1978. godine poklonila je muzeju književnikovu radnu sobu s knjižnicom, osobnim dokumentima i fotografijama, koje su generacije hrvatskih učenika mogle vidjeti u stalnom postavu muzeja dok je bio otvoren javnost. Na žalost, Školski muzej zatvorio je vrata svoga doma do njegove obnove no danas Lovrakovu radnu sobu možete vidjeti na YouTube kanalu muzeja: https://www.youtube.com/watch?v=gKcJSQgeLHk
O Lovraku i njegovoj književnoj ostavštini govorimo i na poveznici programa Klik na književni link – pisci govore: https://www.youtube.com/watch?v=uoZL1Sv9TsM
Novu, vrijednu donaciju obitelji Lovrak muzej dobiva 2018. godine. Jagoda Hodak, književnikova unuka, poklanja te godine najvredniji dio književnikove ostavštine – originalne rukopise najpoznatijih i najčitanijih Lovrakovih dječjih romana: Vlak u snijegu, Družba Pere Kvržice i Neprijatelj br. 1 koji se čuvaju u Arhivskoj zbirci Hrvatskog školskog muzeja. Ovi vrijedni rukopisi prvi put su javnosti predstavljeni na književnikov rođendan, 8. ožujka 2019. godine. Vjerujemo kako ćemo u skoroj budućnosti opet moći javnosti pokazati Lovrakovu ostavštinu, vrijedno kulturno blago naše zemlje.
Tekst je u skraćenom obliku objavljen u Školskim novinama 2. travnja 2024. godine.