Pedagog, pisac, političar i planinar Ante Cividini rođen je 12. lipnja 1881. u Brodu na Kupi. Nakon završetka pučke škole u Ogulinu upisao se 1892. u senjsku gimnaziju. Školovanje je zbog obiteljskih razloga – bolesti oca i smrti majke – prekinuo nakon šestog razreda. Gimnaziju je nastavio 1900. te maturirao u sušačkoj gimnaziji. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je i doktorirao 1907. na temu O izvorima i pravcima pesimizma. Do Prvog svjetskog rata bio je profesor u gimnazijama u Koprivnici i Zagrebu te u Višem ženskom liceju na Sušaku, a rat je proveo kao vojnik u različitim mjestima i garnizonima u Hrvatskoj.
Nakon rata godinu dana radi kao profesor pedagogije u zagrebačkoj Učiteljskoj školi, a zatim je ravnatelj učiteljskih škola u Gospiću (do 1922.), Križevcima (1922. – 1926.) i Čakovcu (1926. – 1930.). Prvi je put umirovljen 1932. s radnog mjesta personalnog referenta u prosvjetnom odjeljenju Banske uprave u Zagrebu. Godine 1939. postaje ravnatelj gimnazije u Virovitici, a zatim je još kratko radio u Odjelu za prosvjetu Banske vlasti u Zagrebu te je 1941. ponovno umirovljen.
Kao pedagoški pisac Cividini je započeo nekoliko zanimljivih projekata, no sve je ostalo na ambicioznoj najavi i objavi nekoliko sveščića. Njegova Pedagogika (1923.) najvećim je dijelom zbirka književnih tekstova o učitelju pa je Josip Škavić ispravno naziva pedagoškom čitankom i prigovara autoru što je reklamira kao udžbenik. Cividini je zapravo kanio objaviti još tri sveska, no sve je ostalo na prvoj knjizi posvećenoj učiteljskom zvanju u kojoj je malo autorskog, odnosno autorovog teksta. Sličnu sudbinu doživjele su i neke druge Cividinijeve knjige, na primjer Razvoj i sustav suvremene pedagogike ili Kulturna povijest hrvatskog naroda. Široko obrazovanje i svestrane interese nije, nažalost, uspio pretočiti u neko relevantno i dovršeno djelo. Sve je, uglavnom, ostalo na ambicioznim zamislima i obećavajućim naslovima.
Cividini je kao i većina učitelja i pedagoga međuraća bio zagovaratelj tzv. nove škole i nove pedagogije, što je pokušao promicati u časopisu Nova škola koji je pokrenuo 1924. u Križevcima i uspio ga, ne bez problema, održati četiri godine. Zamišljen kao tjednik opsega jednog arka, časopis je donosio izvorne i prevedene članke iz teorijske i praktične pedagogije te kraće priloge i crtice iz školskog života. Tijekom 1925. Nova škola donosi Cividinijev prijevod dijelova popularne komedije Otta Ernsta Flachsmann als Erzieher (Flachsmann kao odgojiatelj) u kojoj je kroz likove „starovječnog školnika“ Flachsmanna, okruženog naredbama, aktima i bilježnicama, i poletnog mladog učitelja Fleminga prikazan sukob starog i novog u pedagogiji. Svojevrsni zaštitni znak Nove škole bile su Lovrakove pedagoške crtice Iz škole „ljepšega“. Cividini je 1924. pokrenuo i Časopis za roditelje, no izašlo je svega nekoliko brojeva.
Uz pedagoško djelovanje Cividini je bio aktivan i na drugim područjima. Kao član Hrvatske seljačke stranke te 1935. i 1938. biran za narodnog zastupnika za kotar Čabar. Bio je član Družbe Braće hrvatskog zmaja i urednik njezina glasila Hrvatski zmaj. Godine 1933. postao je predsjednik Hrvatskog planinarskog društva te urednik njegova glasila Hrvatski planinar.
Posljednje godine života posvetio je istraživanju Gorskog kotara planirajući napisati sveobuhvatno djelo o njemu, no ni ovaj se njegov plan nije ostvario. Umro je u Ogulinu 29. prosinca 1968. godine.