Antun Cuvaj – jedan od vodećih inicijatora osnutka Hrvatskog školskog muzeja

„Školski muzej riznica je, u kojoj ćemo naći pribrano sve, što se u nas uradilo na polju pučke prosvjete od najstarijih vremena do danas; u toj riznici pribrano je i sve, što je za svog tridestogodišnjeg vijeka k razvitku naše pučke škole doprinosio i Hrvatsko-pedagoški književni zbor…“ riječi su Antuna Cuvaja, predsjednika Hrvatskog pedagoško-književnog zbora i jednog od vodećih inicijatora osnutka Hrvatskog školskog muzeja, otvorenog 19. kolovoza 1901. godine, na svečanoj sjednici proslave 30. obljetnice djelovanja HPKZ-a.

Antun Cuvaj (Bjelovar, 1854. – Zagreb, 1927.), učitelj, zemaljski školski nadzornik i pedagoški pisac. Pučku školu i realku završio je u rodnom gradu, zatim Gospodarsko-šumarsku školu u Križevcima i Učiteljsku školu u Petrinji (1874.). Nakon godinu dana rada u maloj realci u Bjelovaru, postao je učitelj (od 1875.) i ravnatelj (od 1881.) Građanske škole u Sisku u kojoj je otvorio prvu školsku kuhinju i prvu školsku radionicu za dječake u Hrvatskoj (1876.). Godine 1887. imenovan je zemaljskim školskim nadzornikom za pučke škole, što je radio punih dvadeset i šest godina, do umirovljenja 1913. godine. Naslov kraljevskog savjetnika dodijeljen mu je 1908. godine. Plemstvo s naslovom od Carevdara primio je 1912. godine. A. Cuvaj jedan je od utemeljitelja i osnivača Hrvatske učiteljske pripomoćne zadruge, Hrvatske učiteljske štedne i predujamne zadruge, Filipovićeve zaklade, Hrvatskog školskog muzeja, Učiteljske čitaonice. Pokrovitelj je Udruge učiteljica Kraljevina Hrvatske i Slavonije.

Bio je pravi i počasni član Hrvatskog pedagoško-književnog zbora (predsjednik 1900. – 1902.). Bio je počasni član niza učiteljskih društava u Hrvatskoj. Organizirao je razne tečajeve za učitelje te I. konferenciju školskih nadzornika (1894.). Sudjelovao je u više inozemnih izložaba školstva, a za izložbu u Budimpešti (1885.) odlikovan je Zlatnim križem za zasluge te za uređenje izložbe hrvatskog školstva na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. odlikovan je Srebrnom medaljom. Svoje je radove objavljivao u Napretku i drugim časopisima, a jedan je od osnivača časopisa Domaće ognjište. Autor je školskih udžbenika i metodičkih priručnika za pučke i šegrtske škole, posebno iz matematike, koje su prevedene i na bugarski jezik te pedagoških knjiga: Risanje u pučkoj školi (1879.), Rieč o zabavištih (1880.), Ručni rad i pedagogija (1884.) i dr. Jedan je od sudionika u donošenju školskog zakona 1888. godine i drugih školskih propisa koje je zatim, uz komentare, priredio za tisak. Najznačajnije njegovo djelo je Građa za povijest školstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas u 11 svezaka (1907. – 1912.; 1910 – 1913.).