Priču o prijateljstvu dječaka Željka i laneta Pirga u jeku Drugog svjetskog rata ispričala je hrvatska je književnica i prevoditeljica Anđelka Martić. Pirgo (1953.) je njen najčitaniji kratki roman i dugo je bio dio obavezne školske lektire, prilagođen je u filmski medij kao crtani i igrani film za školski obrazovni program, a bio je i materijal za kazališne dječje predstave te je doživio brojna izdanja i prijevode. Za roman Pirgo autorica je 1973. dobila nagradu Republike Poljske Orden smijeha koju dodjeljuju djeca onima koji su svojim djelima i riječima zaslužni za dječji osmijeh. Anđelka Martić rođena je u Zagrebu 1. svibnja 1924., a odrasla je na zagrebačkoj Trešnjevci. Bila je srednje dijete u obitelji s troje djece, a nakon što joj 1933. godine umire otac Anđelka većinu djetinjstva provodi kod bake i djeda na selu pa će joj odrastanje između sela i grada postati značajan izvor inspiracije za njezine pripovijetke i romane.
Srednju trgovačku školu završila u Zagrebu početkom Drugoga svjetskog rata. Anđelka Martić pridružuje se partizanima nakon smrti brata Ivice koji je ubijen u Jasenovcu 1942. godine. U partizanima aktivno sudjeluje kao ratna novinarka 28. slavonske divizije kada počinje pisati pjesme i pripovijetke za djecu ratne tematike. Prve pjesme objavljuje joj Grigor Vitez u časopisu Kulturni prilozi koji je izlazio na Papuku. U ratu zavređuje Orden za hrabrost, a poslije rata radi kao novinarka u listovima Vjesnik i Omladinski borac te u časopisu za djecu Pionir. Bila je glavna i odgovorna urednica dječjeg časopisa Radost te glavna urednica nakladničke kuće Naša djeca u Zagrebu. Članica Društva hrvatskih književnika postaje 1954. godine. Uz najpoznatijeg Pirga napisala je još Mali konjevodac i druge priče (1951), Bjelkan (1951), Vuk na Voćinskoj cesti (1956.), Proljeće, mama i ja (1968.), Djedica Pričalo i čarobni vrutak (1977.), Tri lisice i šumski car (2003.) i druge. Njezino književno stvaralaštvo možemo podijeliti na ratno, autobiografsko te prozu s elementima fantastike, a djela su joj prevođena na mnoge strane jezike. Napisala je i tekstove za dvjestotinjak slikovnica. Dobila je brojne nagrade i priznanja za svoj književni rad popu Nagrade Ivan Goran Kovačić 1969. godine, Nagrade Ivana Brlić Mažuranić za knjigu Djedica pričalo i čarobni vrutak 1977. godine kao i brojne druge. Anđelka Martić doživjela je duboku starost, a u nekim od intervjua koji su ostali zabilježeni navela je kako je dar za pisanje naslijedila od oca, da je dječak Željko iz romana Pirgo, kojeg je tijekom rata upoznala na Papuku, poslije rata postao doktor nuklearne fizike te da je pisati počela na nagovor Grigora Viteza.
Književnica je umrla u 97. godini života u Zagrebu 11. studenoga 2020. godine. Ove godine kada se navršava 100 godina od rođenja ove velike hrvatske književnice Hrvatski školski muzej koristi priliku da podsjeti na važnost njezinog rada i na djela uz koja su odrastale mnoge generacije.
Tekst je objavljen u Školskim novinama 30. travnja 2024. godine.