Početkom 20. stoljeća reformske pedagoške ideje polako prodiru i u hrvatsku učiteljsku zajednicu. Brojni učitelji samoinicijativno uvode nove načine rada u svojim razredima. Učitelj pučke škole u Lepoglavi Franjo Perše objavio je 1910. u časopisu Preporod referat „Iz lepoglavske države“, što ga čitao na jednoj učiteljskoj skupštini u Remetincu. On traži aktivno sudjelovanje učenika, uči ih odgovornosti, stvara život „školske zajednice“ u kojoj vlada međusobno pomaganje, ali i poštivanje reda jer škola je „mala država u kojoj vlada učitelj, a građani su učenici“. Prenosio dio referata u kojem Perše opisuje kako je uredio svoju školu:
Obučavam 3., 4. i 5. godište, koje imade cijelodnevnu obuku, svagdanjih polaznika 110. Istina, to je priličan brojčić, ali znadem, da me dosta gospode i pretječe. Učenici ovi, došavši u školu, sjedaju na svoja mjesta, ponavljaju zadaću sami, dok ne kucne čas i eto k njima njihovih pomoćnika t. j. ispitivača.
Bilo to u jutro ili poslije podne, zimi ili ljeti, uvijek točno pô sata prije obuke zauzme prvi, a nema li ovoga to drugi pazitelj svoje mjesto i školski organizam započne putovati dalje k uzgojnome cilju. Pazitelju je dužnost sve one, koji viču, tuku se itd. tri puta lijepo opomenuti, a po mogućnosti prikazati sudrugu njegovo vladanje; ne pomaže li ni ovo, to ga upiše na paziteljsku pločicu.
Istodobno pođu u svaku klupu trećega godišta po dva već zato 1. dana u mjesecu imenovana učenika 4. godišta, tako zvani „pazitelji“, te pregledaju u svojoj klupi, da li su svi umiveni, počešljani, odijelo čisto i pokrpano, jesu li knjige, zadaćnice u neredu; imadu li svi zadaću, pa nije li dobro sastavljena, dužnost im je mlađe uputiti, pa ispitati i svu zadaću prema „Redu nauka“ za onaj dan i jedno štivo s drugom pročitati. O tome svemu napišu izvještaj na pločicu, koja visi kod svake klupe.
Vrativši se na svoja mjesta, njih ispitaju i pouče drugovi V. godišta, a ove vrhovni „ispitivač“, koga ja također oko 1. u mjesecu imenujem. Vrhovni ispitivač nadzire ostale ispitivače, da li i kako vrše svoju dužnost. Povrh toga brine se, da bude škola prozračena, ploče čiste, voda za pilo donešena, a da su i djevojčice okitile kip „Marijin.“ Zatim pogleda na toplomjer, kolika je toplina u 8 sati, isto učini uli sati te u 4 sata, što i upiše na glavnu tabelu, a svi ostali svakoga tjedna po jedamput na zato određeni dan u „zemljopisnu bilješku“, koju sam prema opisu nadzornika gosp. Vukovića načinio.
Osim opažanja o toplini, vode učenici opažanja o „Izlazu i zalazu sunca i mjeseca“ o oblacima, vjetru, oborinama, dok o rjeđim pojavama kao pomrčini sunca i mjeseca, repatici, krijesnici, duzi, buri i sijevanju, smrzavanju vode? dolasku lastavica i njihovu odlasku, početku sjetve i žetve, te školskim putovanjima itd. vode takodjer brigu u istoj bilješci, što je i gospoda mogu upoznati (bila je izložena na skupštini).
Nakon svega toga vrhovni ispitivač I. godišta predčitava, a II. polugodište u zajednici pročita zadanu lekciju čitanja, ponovi jedamput-jedan, mjere i razlomke s „obavjestnice.“
Došavši u tako uređenu školu, zateknem li još „male” kod posla, pričekam, da dovrše, a tada, pomolivši se Bogu, pregledam poprečno zadaće i obavivši kontrolu, saslušam pazitelja i ispitivača, koji prijave rezultate svoga rada. Iza toga slijedi kazna, koja da bude pravedna, redaju se pozvani krivci izvan klupa, prema mjeri krivice na stanovita mjesta. Imadu pravo i obrane, ali tek vani u redu.
Ispitavši se: Odakle moralna pokvarenost ? Kako misli učenik o prestupku i kazni ? Kakva mora biti kazna za taj prestupak, da li odmazda, zastrašivanje ili lijek za popravak, tek sada slijedi kazna.
Kada je to sve uređeno, što iza mjeseca rujna ide vrlo brzo, započne obuka, koja je isprekidana odmorima, slobodnim razgovorima, besposlicom i gimnastičkim vježbama, svršava obično pjesmom družicom mladih srdašca. Izim toga spomenuti mi je, da svaki učenik imade „obavjestnicu” t. j. knjižicu, u koju mu se svakoga 1. upiše napredak odnosno nazadak, što i roditelji potpišu. Obavjestnica imade i posebne stranice za pedagoške savjete roditeljima, kao i malen naputak o uzgoju na nutarnjoj strani korica, zorno predočene razlomke na zadnjoj stranici, a i posebno ornamentom urešeno lice na prvoj, što također nije bez razloga. Pazitelji imadu vlast na mjesec dana. Pazitelj može postati onaj učenik ili učenica, koji procijenjen prema svojini individualnim osobinama napreduje u svemu za ocjenu „veoma dobar“. Pazitelja biraju učenici izborom oko 1. u mjesecu. Pravo glasa kod izbora imade učenik (ca), koji napreduje dovoljno, dobro i veoma dobro. Ostali nemaju pravo glasa onaj mjesec, što je ubilježeno na zato posebno sastavljenoj tabeli crnom točkom. Između dječaka i djevojčica nema razlike. Iza izbora kliknu novim časnicima „živio” i zapjevaju zgodnu pjesmu. Bira se i knjižničar i potknjižničar, ali ovi na jedno poljeće, te se brinu, da je knjižnica u redu i da se čita. Osim još koječega, evo tako sam uredio spoljašnje lice svoje škole.
(Perše, F. 1910. „Iz lepoglavske države“. Preporod, 6(2), str. 22-26.)